Nenormalno postane uobičajeno, nezakonito normalno i tako dalje

Postalo je uobičajeno u narodu prihvaćati stvari zdravo za gotovo. Biti slijepo odan i šutjeti. Čuvati teško stečeni posao ili u miru raditi dobiveni preko unaprijed dogovorenog natječaja. A s druge strane, možda se nekad u kakvoj birtiji sastanu dvojica ili trojica za istim stolom, listaju dnevni tisak i vrte teletekst, pogledavaju preko ramena i tek kada ostanu nasamo, jer zidovi imaju uši, tiho prokomentiraju pročitano i poslušano. U većini slučajeva se razgovor završi sa jednom od slijedećih formulacija: to je tako, sve je to u našoj demokraciji normalno, ili, ne možemo mi tu ništa.

Dok gradovi i općine naše dične Hercegovine muku muče s onolikim proračunima koje posjeduju i povremeno zbrajaju iznose na kakvim javnim okupljanjima, koliki bi ti proračuni bili da je pravednija raspodjela prihoda od neizravnih poreza ili laički, da se više novca vrati iz Sarajeva, zapita li se itko ikada, koliko bi novca iz svih proračuna u posljednjih dvadesetak godina bilo pravednije i transparentno utrošeno u prave svrhe da nije bilo lopovluka. A bilo ga je, itekako ga je bilo. Ne trebaju čak ni raditi institucije koje ionako ne rade svoj posao da bi to znali, vidjeli vlastitim očima.Treba poznavati samo lokalnu bližu povijest i odgovoriti napitanja o jednom od političara ili raznih funkcionera koji je se ogriješio o zakon a pitanja su, što je imao prije rata i što ima sada.

U isto vrijeme dok su se lopovluci događali, sve druge teme su bile važnije. Neke su bile uistinu dovoljno teškeda se s njima lako prikrije stvarnost a neke su bile za čisto mazanje očiju i skretanje pozornosti od enormnog lopovluka tijekom posljednjih dvadesetak godina. I što nam vrijedi busanje u prsa i dičenje hrvatstvom, a uz to i pokazivanje i fotografiranje pored spomenika i križeva diljem naše dične zemlje Hercegove, ako to rade nevjernici i duhovno posrnuli te moralno siromašni lopovi?

Jest od iznimne važnosti Izborni zakon, jest itekako važno i politički najvažnije da Hrvati u ovoj državi mogu sebi birati političke predstavnike, ali je isto tako važno znati da među dičnim hrvatskim političarima u Bosni i Hercegovini postoje i oni koji su se ogriješili i o svjetovne i o moralne zakone. A da ne kažemo i o vjerske.

Toliki milijuni maraka su prošli kroz razne općinske javne institucije, one koji imaju pod opisom djelatnosti „razno“, a u svom nazivu u većini slučajeva imenicu poput „parkovi“ ili osobnu imenicu kojom se naziva neka prirodna pojava u toj općini poput rijeke ili jezera. Na primjer, u Grudama je to „Vrilo“, prema izvoru iz kojega se vodom opskrbljuju sela u općini, a ista ta voda ide kroz vodovod koji je toliko puta pravljen, nadograđivan, proširivan ili tko zna što već ne.

Nemamo dokaza a i ne tvrdi se da je u spomenutom vremenu u bilo kojoj općiniili gradu dične naše Hercegovine bilo nesavjesnih radnji, ali odgovorno tvrdimo da bi se nelogičnosti uvijek trebale istražiti. I drugi put ako netko dođe „češljati“ malo po papirima, da se dokaže ispravnost poslovanja. I drugi put kada netko spomene tu temu, da ga se ne prozove rušiteljem hrvatskih nacionalnih interesa jer vladajuća stranka ima običaj reći da je svatko tko u negativnom kontekstu spomene bilo što od političkog ili inog djelovanja pojedinaca unutar stranke ili na jednoj od funkcija, da radi protiv nacionalnih interesa. Ne, protiv nacionalnih interesa rade oni koji su se okoristili pod okriljem djelovanja unutar te nacije. A okoristili su se lopovlukom.

No to je postalo normalno, uobičajeno. Sasvim logično, ako se dočepaš vlasti, da više nisi običan puk. Već privatni vlasnik svega što u tvojem okrilju radi, hoda, diše, leti, raste. Sve dok se ne pokupi i ne ode. A to i čekaju.Svaka čast onima koji su tu radi naroda i za narod. Onima koji su zaslužili biti na funkciji zbog znanja stečenog što školovanjem, što praksom. Onima koji nisu halapljivi i umišljeni gospodari svega oko sebe samo zato što su na funkciji. Ima i takvih. Ma ima. Ali, koliko ih ima takvih?

A koliko je s druge strane naših dičnih Hercegovačkih političara koji u životopisu imaju poveći niz funkcija a niti jednu nisu obnašali „kako Bog zapovida“ već uvijek su prolazili nečujno i prelazili s jedne na drugu i to za nagradu? Od nekog ministarstva na razini neke županije do većih funkcija, možda Federalnog parlamenta ili slično, pa natrag ili naprijed do neke druge institucije. Ma neka „ALBA“ i dalje kupi komunalni otpad iz Ljubuškog i iz drugih općina naše dične Hercegovine, i neka joj se to masno plaća. Ali HERAG je skraćenica za RAZVOJNA agencija županije Zapadno-Hercegovačke. Čisto onako, ako niste znali. Da ponovimo još jednom, RAZVOJNA.

Marko Čuljak / Dnevno.ba