“Zaista, zaista kažem vam: Jedan će me od vas izdati. Gospodine, tko je to? Isus odgovori: Onaj je kome ja umočim zalogaj i pružim. I umoči zalogaj i dade ga Judi Iškariotskom, I po zalogaju uđe u Judu Sotona” (Usp. Iv 13, 21-27).
Juda primi mito od 30 srebrenjaka i izda Onoga koji ni grijeha ne učini. Obogati se Juda na nesreći Isusa, a nasljednici Jude poput Čovića, Izetbegovića i Dodika, zarad pohlepe prema novcu, na nesreći naroda!
Kažu, da Čovićevci rado papi Franji hrle, ali ih izjave pape Franje uvijek pogode, poput ove: “Kad se materijalna dobra stječu iskorištavanjem ljudi, bogataši ih rado izrabljuju, a bijedni ljudi postaju robovi. Iskorištavanje naroda danas je pravo ropstvo. Smrtni je grijeh živjeti od krvi naroda”.
U travnju 2015., papa Franjo svojim pismom najavio je Godinu milosrđa, a na koncu toga pisma on poziva dvije vrste suvremenih ljudi na obraćenje: one žene i muškarce koji su u zločinačkim organizacijama, a koje je zahvatila pošast novca i čine veliko nasilje i nepravdu drugim ljudima, a poziva na obraćenje i one koji sudjeluju u korupciji ili ju potpomažu: “One koji su odabrali put zla i koji su se pridružili zločinačkim organizacijama, pozivam na obraćenje. Otvorite svoje srce Gospodinu! Gospodin vas čeka, a Crkva vas prima, ako je iskrena i javna vaša odluka da služite dobru” – ističe Papa. No, kako da Dragan Čović shvati ove riječi, jer “bezuman čovjek to ne spoznaje, luđak to ne shvaća” (Ps 92,7)!
Ali ide blagdan Uznesenja “BDM”, patron župe u Kreševu i dan Općine, gdje se svi HDZ-eovci BiH obrate i “nacale” u moju prelijepu kreševsku Crkvu moleći se i pjevajući, ali ne Bogu, nego Draganu Čoviću zahvaljujući mu smjerno za sva materijalna dobročinstva koja je udijelio stožernoj stranci. Kako vjerovati čovjeku poput Dragana Čovića, jer “tko hoće ukrast, taj hoće i slagat”! Kako vjerovati čovjeku koji preko noći promjene ideologiju?! Zašto narode i dalje sijati kukolj?! Nezaboravite, “kako ste posijali, tako ćete i žeti” – kaže Sv. Pismo. “Posijali” ste Dragana Čovića, požet ćete kriminal i osjećaj iskorištenosti, a ovaj je osjećaj Čović nesumnjivo “tutno” hrvatskom narodu. Na vlast ste doveli najveće niškoristi ove države, a poželi ste zle plodove: smanjene penzije, 500 tisuća nezaposlenih, svakim danom mafijaške obračune na sarajevskim, mostarskim i banjolučkim ulicama, bijedu, siromaštvo…
Ni vapaji Livnjaka, inače zemljaka od nesuđene članice Predsjedništva BiH Borjane Krišto, a koja je također stručnjakinja za uništavanje firmi i “zagovornica” hrvatskog naroda kod Čovića, ne pomažu da Čović zaustavi iseljavanje. Naime, ono što je politika HDZBiH na čelu sa Čovićem učinila Hrvatima, to Osmanlije nisu uspjele od 1463. – 1878. godine. Čović je zasigurno za Hrvate izborio za 3 prava: pravo da šutiš, pravo da se iseliš, a ako izraziš nezadovoljstvo ovakvom politikom i situacijom onda s “pravom” pofrezaš i pozubiš!
Kažu, da ima jedna posebna metoda kako Čović ušutkava ljude, a imao sam priliku razgovarati sa žrtvama. “Strpaju te u gepek, pa te vozaju jedno 200 km, pa te nabubare, pa te ponovno vrate i istovare negdje na planini” – kaže jedan od žrtava Dragana Čovića. Tako radi Hrvatima/katolicima neistomišljenicima “zaštitnik” hrvatskog naroda i katoličke vjere u BiH Dragan Čović!
Ako ostavimo po strani nacionalnu opredjeljenost, a uzmemo u obzir vjersku pripadnost, postavlja se vrlo važno pitanje: “Da li kardinal Puljić kao pastir u Vrhbosanskoj nadbiskupiji ima saznanja ili ne, o tome kako vukovi iz HDZBiH “grabe i raznose” njegove ovčice u Vrhbosanskoj nadbiskupiji koji se ne slažu s politikom Dragana Čovića?! Vjerojatno ima?! Ali koja korist, jer kad pastir nazdravlja i druguje sa vukovima, uvijek se ovce na ražnju vrte.
Da je aktualna vlast vješta u obmanjivanju pokazuje i slijedeća analiza:
Ako ste pratili zadnjih dana događanja na političkoj sceni, mogli ste vidjeti kako Zvizdić i Salihović održaše sastanak sa “Udarnom grupom za borbu protiv terorizma”. Imamo li mi u BiH problem sa terorizmom ili korupcijom?! Ali neka znate, vlast na podmukao i mizeran način koristi gore situaciju oko terorizma kako bi prikrili borbu protiv korupcije. A da je ovo točno pokazuje i činjenica kako je glavni tužitelj Salihović razotkriven u prikrivanju kriminala Milorada Dodika, i umjesto da bude smjenjen, sve teče normalno, kao da ništa nije ni bilo. A papa Franjo jasno uči da “ljudska prava ne narušava samo terorizam, nego i nepravedni ekonomski sistemi koji stvaraju velike razlike među ljudima” – misleći prije svega na sistemsku pljačku. Takve nepravedne ekonomske sisteme kreirale su tri nacionalističe fašističke stranke, u kojem su društvo pošodjelili na viši sloj (stranački podobni) i niži obespravljeni sloj (marginalizirani). Nadalje, 2 mjeseca Izetbegović, Čović i Dodik “silovali” su situaciju oko MMF-a i Mehanizma koordinacije, ali kad zagusti i kad su u pitanju vlastiti materijalni probitci političara, rado postignu dogovor u jednom danu još u Istočnom Sarajevu, a državu svedu na kafanski nivo i kafansko pregovaranje. Premda će im i ova tranša od MMF-a kao i uvijek poslužiti za ličnu kampanju, džeparac i švedski stol. Ali “dođu tako vremena, kad pametan zaćuti, budala progovori, a fukara se obogati” – kaže Ivo Andrić.
Čović bi u Europu, a ne zna da je putarina na europskim putevima prilično visoka! Budući da Čović više nema što ponuditi hrvatskom narodu, opet nedavno zaigra na mamac “o trećem entitetu”, a na koje se puno riba “upeca”, a Čović dobije glasove. Čović u 15 godina 4 puta obećava treći entitet, a kojeg će ako Bogda osnovati nikad, a možda ni tad!
Ništa nije bolji ni Bakir Izetbegović, koji je postao potrčko Miloradu Dodiku. Izetbegović kaže: “Od oktobarskih izbora idemo snažno naprijed”! Pa zar nije to Bakir kazao još prije 6 godina “idemo naprijed”, pa nikad naprijed, a kako ćemo naprijed kad je Bakir dodao gas, a petegao ručnu!
Ova aktualna vlast koja se ogleda u nesposobnosti, a “nesposobni imaju sposobnost da onesposobe sposobne” – kaže George Bernard, mogu samo da nam obećaju i dalje sistemsku pljačku, korupciju i 365 dana u godini.
I dok se ova lakrdija od političara vucara po kafanama, u Sarajevskom kantonu trenutno se vodi krvavi rat za šefa mafijaškog podzemlja, gdje zahvaljujući aktualnoj vlasti i njihovoj nesposobnosti da se obračunaju s mafijom, padoše mnoge nevine glave. Nakon Ramiza Delalića – Ćele i Ismeta Bajramovića, na sarajevskim ulicama javlja se opasna grupa momaka, koji još nisu ni rutavi, a već opasni. Ali svako vrijeme nosi svoje breme, pa tako i nove zločinačke organizacije, a građani prepušteni na milost i ne milost njima:
Zločinačka organizacija Sejfovića na čelu s braćom Anel i Amel i sestrom Amelom, koji su se u javnosti proslavili u studenom 2015. opljačkavši “Raiffeisen banku” iz koje su odnijeli 300 tisuća KM, i k tomu ubili nevinog slučajnog prolaznika Bašića. Tu su i braća Srbi Aleksandar i Đorđe Lazarevski, pucajući iz automatske puške, raniše dedu koji je pošao na jutarnju molitvu. Kako jabuka ne pada daleko od stabla, tu je i Ćelin mali Benjamin Delalić…Bašić jučer izgubi glavu, danas deda, a sutra to možete biti vi, vaši najmiliji. Zacjelo se može kazati, da mafija nikad više nije trijumfirala, kao za vrijeme aktualne vlasti.
Ovakvi političari, poput Čovića, Izetbegovića i Dodika koji sjede na obrazima, a koji već odavno izgubiše kompas za lađu koja se zove BiH odlutaše u vodama oceana. I Odisej je lutao sam, ali nije Itaku vodio sa sobom! No, kad čovjek poput Dragana Čovića godinama krade, prema moralnoj teologiji, njegova savjest okori u grijehu kraše i postane “laksna”, a od korupcije stid se izgubi, a “prvi znak gluposti je odsustvo stida” – kaže Sigmund Freud.
Sama riječ korupcija dolazi od lat. riječi “corruptus”, particip perfekta riječi “corrumpere” što znači “uništiti” ili “pokvariti”, ali kad se koristi kao pridjev doslovno znači “biti pokvaren”, iako bi za Čovića ovaj pridjev savršeno odgovarao u superlativu. Premda bi se za samo razumjevanje, umjesto riječi “korupcija” moglo koristiti ime Dragana Čovića, jer su mito i korupcija drugo ime i prezime za Dragana Čovića.
Ne vjerujte ovakvima! Izdali su i ubili Boga, a već odavno i vas!
Ovdje mi se čini prikladnim, da kroz 15 bolesti koje nabraja papa Franjo, a koje lako pogode čovjeka na vlasti, bar u neke od njih uklopim lik Dragana Čovića i crkvenih velikodostojnika:
Bolest umišljaja: to je bolest onih koji misle da su nezamjenjivi, poput Čovića koji misli da je jedini i “pravi” predstavnik Hrvata. To je bolest bezumnika koji se pretvore u opasne gospodare, koji s velikom ljubavlju, poput Čovića, gledaju samo na sebe, a ne na potrebne.
Postoji mentalna i duhovna okamenjenost: ovakvi ljudi s ovom dijagnozom imaju “srce kameno” i “tvrd vrat” (Dj 7, 51-60). Njima cilj opravdava sredstvo. Ovakvi i u mrtve pucaju, ako im smetaju, gaze sve pred sobom i ne čuju jauke i plač ubogih, kao što Čović ne čuje jauke branitelja.
Bolest suparništva i umišljenosti: ovo je najgora bolest, a imaju je oni kojima izgled, vlast i čast postaju važniji od svega, pa čak i od istine. Ovakvi razapeše Gospodina Isusa. Ovdje savršeno spada Dragan Čović i kardinal Puljić, koji su svaki u svome domenu i komandnom lancu pokušali moju dekradaciju, kako na crkvenom, tako i na političkom planu, ali bezuspješno. Gospoda ne znaju, da je moja veza s Kristom jača od bilo kojeg dekreta. Ovakvim je ljudima ponos iznad svega, a “ponos je ono što je pretvorilo anđele u demone, a poniznost je ono što čini čovjeka nalik anđelu” – kaže sv. Augustin. Takvi vam ljudi tako olako s oltara jeftino prodaju riječi blaženog Miroslava Bulešiča: “Vaša osveta neka bude oprost”, a kad vi njima stanete na “rep” i to s pravom, pakao vam od života naprave!
Bolest egzistencijalne shizofrenije: to je bolest onih koji “krasno govore, a loše postupaju” – M. Claudisu. Ovakvi ljudi često sa velikom strogošću uče druge kako treba živjeti, a često žive licemjernim, razuzdanim životom (sjetite se samo 8. Otvorenog pisma “Licemjernost i grijeh vjerskih struktura).
Bolest obožavanja vođa: to je bolest dodvoravanja političarima. Takvi ljudi su žrtve karijerizma, časte ljude, a ne Boga, poput vlč. Marina Marića iz župe Deževice u Kreševu koji kazao pod svetom misom: “Tko god ne glasa za HDZBiH, neka mi ne dolazi na svetu misu”! Ovakva izjava oprečna je Zakoniku kanonskoga prava Katoličke Crkve kann 285 paragraf 1 – 4 koji kaže: “Zabranjuje se propagiranje s oltara bilo koje političke stranke, kako se ne bi stvorile smutnje i podjele među vjernicima”. Ali Vrhbosanski ordinarijat je sa ponosom prešao preko ovoga, jer je u pitanju propagiranje stranke “zaštitnika” hrvatskog naroda i katoličke vjere u BiH Dragana Čovića.
Bolest zgrtanja: od ove bolesti oboliše svi članovi HDZBiH, među kojima prva mjesta svakako pripadaju Čoviću, Borjani Krišto, Čavari…, a jedini lijek za izlječenje ove bolesti jest KPZ Zenica, gdje se nataše primaju vrući analgetici.
I za kraj, “Čuvajte se lažnih političara! Oni dolaze k vama u ovčijem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivci. Prepoznat čete ih po njihovim plodovima. Bere li se s trnja grožđe ili se s drače beru smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobre plodove, a zlo stablo rađa zle plodove. Dobro stablo ne može roditi zlih plodova, ni zlo stablo dobrih plodova. Svako stablo koje ne naša dobre plodove sječe se i baca u oganj. Dakle, prepoznat ćete ih po njihovim plodovima” (Usp. Mt 7, 15-20).
S poštovanjem
Josip Šimić, student
