U kinodvorani u Posušju će u četvrtak, 20. rujna s početkom u 19:30 biti održano predstavljanje knjige “Rane priče” autora Stanislava Bašića. U programu predstavljanja će, pored autora, sudjelovati recenzentica Radica Leko, književnica Miljenka Koštro čitat će ulomke iz knjige, dok će se Branko Leko osvrnuti na djelo kao čitatelj. Organizator predstavljanja je HKD Napredak, podružnica Posušje. Pozivamo vas da svojim dolaskom obogatite svoj, ali i kulturni život Posušja.

Rane priče sačinjavaju opisana sjećanja nastala sedamdesetih godina prošloga stoljeća, za autorova boravka i života u Sarajevu, a objavljene su, kako sam autor kaže, na nagovor prijatelja. Stanko se uz Radicu Leko prihvatio zahtjevnoga posla objavivši “Književno Posušje”. Njihova suradnja nastavljena je i kroz ovo najnovije djelo. U svojoj recenziji Ranih priča Radica Leko, afirmirana posuška književnica piše: “Čitajući rane priče, čitatelj se uživljava u jedno vrijeme, u prva desetljeća poslije Drugog svjetskog rata, u autorovom rodnom kraju, gdje se živjelo slično kao i u drugim mjestima zapadne Hercegovine, u tom vremenu oskudice, siromaštva, progona ljudi i svega ostaloga što je pratilo njihov težak život. Posebno je oslikana duša hercegovačkog čovjeka, njegova borba za bolji život, česta iseljavanja kao i neprihvaćenost novog društvenog poretka – komunizma, koji je drastično stigmatizirao zapadnohercegovačke ljude i zapostavljao razvoj ovoga kraja u svakom pogledu.” Knjiga sadrži priče: Sat, Djedova smrt, Učiteljica, Povratak, Amerikanac, Plavuša s crnim “Fordom”, Spajin dub, Matišin magarac, Rudarska cesta, Duhaski dim, Nevjesta, Ispred zubarske ordinacije, Djeca, Zmija.

U drugoj recenziji pod naslovom Ozbiljan pripovjedač s dušom djeteta, koju potpisuje Ivana Bašić, profesorica hrvatskog jezika i književnosti, čitamo:” Sve su pripovijetke Stanka Bašića ispripovijedane iz dječje perspektive, čak i kad tog djeteta nigdje nema. Sve što je pripovijedač u djetinjstvu čuo i vidio, osjećaji koje je prepoznao u ljudima koji su dolazili i odlazili iz Heregovine, seljani koje je svaki dan viđao i dobro im poznavao navike i ćud, sudbine ljudi koje nije poznavao, a u život su mu dolazile njihove priče, sve je to obojano jedinstvenim i neponovljivim pogledom dječje duše. Ima u tom pogledu radoznalosti, ali i sjete. Ima veselja prštavog kao vatromet, ali i tuge duboke kao hladne i nedohvatne vode kamene gustirne. A pored svega ima i nezaobilaznog humora, karakterističnog za hercegovačko podneblje i upravo zato dragocjenog. Humor, ta božanska snaga u čovjeku koja ga drži na sigurnoj udaljenosti od njega samoga, ponekad je druga strana tragičnoga. Tako je humorna scena bacanja kamena s ramena na proštenju ispred crkve u pripovjetci “Plavuša s crnim Fordom”, prerasla u tužnu posljednju scenu u kojoj djevojka, koje je čeznula sa sobom povesti u Ameriku lipoga iz svoga kraja, ne nalazi ni jednoga koji bi pošao s njom u bijeli svijet. Je li pisac mogao dati snažniju poantu, a u poanti i razliku između dva svijeta – zapadnjačkog i hercegovačkog? Ironija sudbine kazuje nam da je upravo taj svijet, koji je toliko različit, postao sudbina mnogih ljudi iz kraja u kojem pisac odrasta.”

Stanko Bašić, koji svoja književna djela potpisuje kao Stanislav, rođen je 15. travnja 1945. godine u Broćancu. Osnovnu školu polazio je u Broćancu i Posušju. Učiteljsku školu završio je 1964. godine u Mostaru, a Filozofski fakultet 1971. godine u Sarajevu, odakle 1977. godine seli u Sinj, potom u Trogir, a zatim u Zadar. Od 1977. godine novinar je Slobodne Dalmacije. On je pjesnik, pripovjedač, književni kritičar, proučavatelj fenomena “New age”. Potpisnik je pisma “sedmorice” objavljenoga u Vjesniku 28. siječnja 1971. godine, kao svojevrsne Deklaracije o položaju hrvatskoga jezika i kulture u BIH.

RadioPosusje.ba