Đenja, idem zaraditi dnevnicu.” Tako je, uz smiješak i pozdrav, u Mostaru završio razgovor s Miroslavom Kutlom, nekadašnjim vlasnikom više desetaka kompanija, za kojega je u hrvatskoj javnosti stvoren dojam da je vođa tzv. Tuđmanove tajkunske privatizacije, piše Večernji list.
On se u BiH sklonio nakon jedne od presuda u Hrvatskoj koju je pak Sud BiH odbio provesti. Nedavno se njegovo ime spomenulo u objavljenom transkriptu razgovora predsjednika Franje Tuđmana i predstojnika ureda Hrvoja Šarinića. Razgovor je održan samo dan nakon smrti ministra Gojka Šuška, a Šarinić u njemu iznimno negativno komentira Kutlinu ulogu. Umjesto Kutle, Šarinić je od Tuđmana tražio da se protežira tada manje poznatog Ivicu Todorića.
Poznajete li Todorića i kako komentirate njegov bijeg u London?
Poznajem. Uvijek poštujem presumpciju nevinosti. Mislim da bi ono što gospodin Todorić zna moglo ubrzati nužno raščišćavanje brojnih odnosa, što je pretpostavka za stvaranje zdravog društva. No neobično mi je da Todorić nije u Hrvatskoj sa svojim menadžmentom u borbi za svoju tvrtku i istinu.
Ali niste ni vi u Hrvatskoj?
Vaša primjedba ne stoji, reći ću vam zašto. Samo šest dana nakon što se dogodila promjena vlasti 2000. vlast na čelu sa SDP-om počela je uhićivati moje ljude. Ja sam tada bio na službenom putu u Sloveniji. Istog sam se dana vratio i otada sam, što u zatvoru, što po sudovima, proveo više od 3000 dana. To je oko sedam efektivnih godina.
Hrvatska je uvela izvanrednu upravu za Agrokor, donijela i posebni zakon. Ispravan potez?
Najgora varijanta za hrvatsko gospodarstvo bila je pustiti stihijski raspad tako velikog koncerna. RH sada na sceni ima puno mladih ambicioznih političara koji ni na koji način nisu sudjelovali u uništavanja napretka RH. Nesporno je da su događaji iz prethodna dva desetljeća doveli do sadašnjeg stanja gospodarstva i društva te bi trebalo naći način i rasvijetliti te odnose. Bilo bi dobro ući u tijekove iznesenog kapitala, čime bi se stvorile pretpostavke izgradnje boljeg i pravednijeg društva. Prije 5-6 godina rekao sam da je sve je to tek vrh sante leda i, ako se odluči za rasvjetljavanje prošlosti, goleme će se stvari pojaviti… To vrijedi i danas.
Iz transkripta razgovora Tuđman – Šarinić jasno je da tadašnji predstojnik Tuđmanova ureda traži vaše micanje. Zašto ste smetali Šariniću?
Šarinić je jedan iz grupe tehnomenadžera. Takav govor mržnje i kampanje svakodnevno su od njih dolazili. Sam Goebbels bi im zavidio na metodama i prepredenosti, intenzitetu mržnje prema meni i svima koji imaju korijene iz Hercegovine, a nisu dio njihove grupe. Šarinić je predsjedniku 1998. godine, kad protiv mene nije vođen nijedan proces, a Globus grupa (GG) normalno funkcionirala, govorio da me “treba dati na sud i oduzeti kompanije”.
Pa to se kasnije i dogodilo?!
Da. Upravo je to najavljeno. Kroz brojne procese i namještene presude izbacili su me iz društvenog života, a iz Globus grupe preuzeli su sve što im je bilo zanimljivo, a ostalo uništili… Između Šarinićeva govora mržnje i Linićevih poteza 2000. nema nikakve razlike. Njihov je cilj ostvaren. Rušenjem Globus grupe, Gavrilović, koji je njegov čovjek, bez novca, uz podršku HBOR-a, dobio je Dionu, a prije toga rušenjem Dubrovačke banke njegov “libling” Štrok dobio je bez novca 5-6 najboljih hotela u Dubrovniku…
Upravo se vama predbacivalo takve poteze u privatizaciji?!
Ono što hrvatski mediji često zaboravljaju jest da sam početkom 90-tih, u socijalizmu, imao najveću tvrtku u Hrvatskoj s više od 200 zaposlenih. Sve što su moje kompanije kupovale kupile su na burzi ili od malih dioničara, gotovo ništa od države, a pogotovo nismo dobili ništa za jednu kunu. Nismo od države ni od HBOR-a dobili privilegirane ni ikakve druge kredite, pa ni one vezane uz državne depozite, nijednoj mojoj kompaniji nije nikada otpisana ni kuna duga, nijedan zaposlenik nije otpušten kao tehnološki višak…
Javnost je, međutim, uvjerena kako ste se uspinjali uz HDZ, kojemu se bili jedan od osnivača. Što je istina?
Ponavljam, kao što sam ranije isticao medijima, da malo nakon uspostavljanja hrvatske države svim bitnim procesima u RH upravlja tehnomenadžerska grupa. Spomenuli ste transkript Šarinić – Tuđman. Nevjerojatno je koliko je bezočnih neistina i bolesnih konstrukcija u samo jednom razgovoru iznio Šarinić.
Stalno spominjete tehnomenadžersku skupinu. Tko su oni?
To je samostalna, anacionalna, interesna skupina involvirana u sve bitne političke, financijske, pravosudne i ine strukture društva, a najveće političke stranke (HDZ i SDP) bile su samo sredstvo grupe tehnomenadžera u ostvarivanju ciljeva. Npr. Franjo Gregurić (od kojega je sve to počelo i koji je ideološki i faktički vođa te grupe), njegova pripadnost, stavovi, ideologija i djelovanje nemaju nikakve veze s HDZ-ovim ciljevima. Ili Linić, koji je vrlo važan član tehnomenadžera, jedan od najbogatijih ljudi u RH, kakve veze ima s programskim ciljevima i ideologijom SDP-a? Nikada Hrvatskom nisu upravljali HDZ ni SDP, nego tehnomenadžeri. Cijelo su vrijeme tehnomenadžeri raspoređeni kao premijeri (Gregurić, Valentić, Mateša, Karamarko…), ministri bitnih resora, guverneri…
Iznosite vrlo ozbiljne optužbe na račun tehnomenadžera?!
Ovo je jasan odgovor na pitanje, kako je tko rastao, opstajao i nestajao. Samo su cijene bile različite. Kada smo kod tehnomenadžera kao gospodara života, moram pohvaliti njihovu efikasnost, a i uspješnost u ostvarivanju cilja gramzivog bogaćenja. Za sebe i svoje nasljednike isisali su desetke milijardi iz Hrvatske jer su u kontinuitetu upravljali svim financijskim tijekovima. Usmjeravali su i vodili monetarnu politiku, pokrivali sve investicije, nadzirali sva trgovanja visokotarifnom robom te enormno zakidali tek stvorenu i slabo organiziranu državu pritisnutu ratom. Ono što im nikako ne bi trebalo oprostiti jest što su sve te godine zbog svojih ciljeva sustavno uništavali RH, zemlju golemog potencijala doveli su do siromaštva. Upravo ta njihova aktivnost i potezi iz tog vremena, korijeni su i razlozi današnjeg stanja gospodarstva i društva u RH, kao i opasnosti raseljavanja i nestanka Hrvatske.
Kako se odvijao taj, po vama, zločinački plan?
Primjerice, kada se Hrvatska neposredno nakon osamostaljenja trebala naglo razvijati i ostvariti svoju poziciju u Europi, tehnomenadžeri su mjerama Vlade i monetarnom politikom izazvali opću nelikvidnost te bitno smanjenje potrošnje. HNB je propisao da sve banke na svaki odobreni kredit u RH moraju izdvojiti 50% obavezne rezervacije, na taj način, osim što nije bilo likvidnosti, prosječna je kamata bila oko 30% godišnje pa je zaustavljeno svako poduzetništvo. HNB je u isto vrijeme te goleme depozite, gotovo bez ikakvih kamata, držao u svjetskim bankama, ali taj državni depozit služio je kao jamstvo za financiranje odabranih predstavnika tehnomenadžerske skupine. Oni su imali neograničen pristup novcu po vrlo niskoj kamati, dok je u isto vrijeme gospodarstvo RH bilo u potpunom kolapsu. Tako nametnutom tehnomenadžerskom politikom RH je izgubila ključno vrijeme i tempo.
Koja je vaša teorija o tome kako se lomila kičma hrvatskog financijskog sustava?
Njihov guverner, koji je zadužen za očuvanje i stabilnost bankarskog sustava, upozorio je tada štediše da paze gdje drže novac i depozite. Tim zločinačkim pothvatom uništeno je 20-ak banaka, a osmišljen je uz podršku čelnih ljudi Zabe, koja je cijelo vrijeme stožerno mjesto za sve operacije tehnomenadžera. U samo nekoliko godina RH je, pod patronatom tehnomenadžera, u bescjenje prodala više od 90% bankarskog sustava. U desetljeću nakon toga nove vlasnike i njihove partnere tehnomenadžere zanima kako što veću dobit iznijeti iz RH, ne zanima ih razvoj gospodarstva RH, već što slabija država tako da joj mogu plasirati novac po što većoj cijeni. Zbog toga RH sve više tone.
Danas govorite o tome, što ste vi poduzeli da se to ne dogodi?
Kad je sve to počelo, prije više od 18 godina, ja sam digao kaznene prijave protiv premijera i guvernera zbog rasprodaje i uništavanja hrvatskog financijskog tržišta te dovođenja RH u ovisnost… Ta je tužba još aktualnija. Danas otprilike mogu sagledati kakve su bile posljedice takvog poteza i cijena suprotstavljanja skupini nedodirljivih.
Spomenuli ste Gregurića kao čovjeka koji je upravljao ključnim procesima, ali u kuloarima se tvrdi da su vaši problemi nastupili sa Stjepanom Mesićem?
Vrhunski tandem. U dva desetljeća ti su ljudi upravljali svim financijskim i inim procesima. Eliminirali su sve svoje neistomišljenike, osigurali su svojoj grupi i njezinim nasljednicima desetke milijardi kapitala. U kritičnom razdoblju svojim djelovanjem zaustavili su razvoj RH i najviše su doprinijeli današnjem stanju društva i gospodarstva.
No često se iz drugog tabora tvrdi kako je upravo predsjednik Tuđman krivac za lošu privatizaciju i lošu tranziciju?!
Tuđman je svu svoju energiju, koncentraciju i snagu stavio u funkciju ostvarenja sna samostalne Hrvatske. Zahvaljujući njegovim prosudbama i potezima, taj se san ostvario. U počecima, kada su u izvršnu vlast i HDZ kooptirani brojni istaknuti pripadnici bivšeg sustava (Udbe, KOS-a i sl.), dio nas izvornih osnivača HDZ-a negodovao je, a on je autoritativno rekao: “Zapamtite, bez tih ljudi ne možemo dobiti samostalnu Hrvatsku, a da ne bude krvi do koljena…” Danas, nakon 25 godina, drukčije gledam na tu misao. U svakom slučaju njegov doprinos stvaranju samostalne RH je nemjerljiv, ali zbog fokusiranosti na taj najvažniji cilj mnoge aktivnosti i poteze tehnomenadžera nije znao niti ih je mogao razumjeti. U protivnom bi sigurno reagirao.
Dio medija tvrdi da je u Haagu, u procesu šestorici dužnosnika Herceg-Bosne, izrečena presuda Tuđmanu. Kako je vi doživljavate?
Ocjene iz haaške presude nesumnjivo su nanijele štetu hrvatskom narodu i generacijama koje dolaze. Da bi Hrvatska mogla raditi na vlastitoj afirmaciji, mora početi čistiti svoje dvorište. To prije svega znači procesuirati sve ljude koji su dostavom neselektivne dokumentacije i lažnim iskazima počinili nacionalnu veleizdaju. No cijela javnost danas zna koliko su štete nanijeli ovi ljudi, a to je i svojevrsna opomena meni samome da sam “dobro prošao”.
Kako gledate na Šuškovu ulogu, je li on bio vođa hercegovačkog lobija?
Šušak je dao veliki doprinos stvaranju samostalne Hrvatske, kao svi slični njemu koji su zbog terora komunizma desetljećima bili protjerani iz domovine. On je, kao i većina naše dijaspore, s većim senzibilitetom i ljubavlju volio Hrvatsku i svoj zavičaj. Ne znam da je pripadao ikakvom lobiju.
“Vratite nam Srbe, evo vam Hercegovce.” To je bio grafit u RH, a vas se koristilo kao paradigmu kampanje da se sve Hercegovce nazove parazitima. Zašto se na tome inzistiralo?
Mi smo premali narod za bilo kakve podjele. Znam koliko je solidan bio doprinos Hercegovaca u stvaranju samostalne RH kroz Domovinski rat. Nije slučajno da su, i prije konstituiranja mlade hrvatske države, Udba, KOS i jugonostalgičari počeli najžešću kampanju upravo protiv Hercegovaca. Tu kampanju cijelo vrijeme snažno podržavaju i tehnomenadžeri. Dok sam bio u zatvoru, uz ostalo čitao sam i “Mein Kampf”. Nikakve razlike nije bilo u Hitlerovim kampanjama protiv Židova i odnosu dijela hrvatske javnosti prema bh. Hrvatima.
A kakav je svih ovih godina bio odnos vlasti prema BiH, napose bh. Hrvatima?
Hrvatska je u vrijeme mandata Stipe Mesića imala maćehinski odnos prema bh. Hrvatima. Nije se poštovao Ustav Hrvatske, koji je nalaže obvezu skrbiti o sunarodnjacima, niti je poštovana činjenica da je RH supotpisnica Daytona.
Kako riješiti probleme u BiH?
Za BiH, koja je daleko najviše stradala u zadnjem ratu, jedino je rješenje dogovor. Zemlja je trenutačno snažno podijeljena. Rezultat je to rata, ali i Daytonskog sporazuma. BiH i njezini narodi sada trebaju pošten dogovor koji će urediti unutarnje odnose, a ne samo sporazum o prekidu rata.
Sadašnjoj Vladi Andreja Plenkovića brojni su kosturi iz prošlosti iskočili iz ormara. Kako ga ocjenjujete, pa i u kontekstu odnosa prema bh. Hrvatima i BiH?
Mislim da je premijer kompetentan i da zna što radi. Podržavam što su na sceni u RH mladi ljudi koji nisu sudjelovali u uništavanju RH. Sada je ključno da se fokusiraju na razloge zbog kojih je Hrvatska u ovakvoj situaciji da bi lakše donosili odluke o budućnosti. Kada je u pitanju BiH, najvažnije je da Zagreb vodi racionalnu potporu prema BiH i Hrvatima, koji trebaju ostvariti jednakopravnost u svakom smislu riječi.
Što je ostalo od Kutlina imperija?
Uglavnom ništa, što je bilo zanimljivo, zapalo je podobne, ono što je problematično nitko nije spašavao.
Čime se bavite u BiH?
Kao i od rane mladosti, ja uvijek živim samo od svojeg aktivnog rada.
A što je to aktivni rad?
Dopustite malo privatnosti, ja stalno radim!
Skrivate li se u BiH od hrvatskog pravosuđa?
Niti sam odbjegao, niti se skrivam, kako često neki hrvatski mediji izvještavaju. Kada sam shvatio da mi opisana organizirana skupina izravno ugrožava život, preselio sam se u BiH. Tu imam adresu i odazivam se na sve sudske pozive. RH je odmah, po sporazumu s BiH, uputila pravomoćnu presudu za Gradski podrum na izvršenje. U provedenom postupku sudovi u BiH, zbog brojnih nezakonitosti, odbili su izvršenje te presude. Ne znam je li to jedini takav slučaj, međutim izvjesno je da ni jedna država u svijetu ne bi izvršila takvu presudu, jer je evidentno da se ne temelji na zakonu, već je odraz političkog pritiska. RH može u svakom trenutku ustupiti sudovima BiH sve moje predmete, no svima je vidljivo da su po načinu pokretanja, vođenja i trajanja (više od 20 godina) tu grubo prekršena osnovna prava propisana Europskom konvencijom o ljudskim pravima.
Zašto je BiH odbila provesti presudu za Gradski podrum?
Presuda za Gradski podrum školski je primjer djelovanja tehnomenadžera kroz pravosudni sustav. Za taj predmet precizno se zna tko ga je, uz koje dogovore i kako pokrenuo, tko je i kojom prilikom izvršio pritisak na suce i kako je donesena presuda, osim toga, šira stručna javnost, pa i pravosuđe BiH, o toj presudi i suđenju jasno su se izjasnili.
Neki tvrde da se s vama ipak obračunava politika koja vas je stvorila?
Teško itko može argumentirati da me je bilo koja politika stvorila. Nesporno je da sam jedan od utemeljitelja stranke koja je inicirala i dala najveći doprinos stvaranju samostalne RH. Dao sam i značajan doprinos u zbrinjavanju i skrbi o brojnim izbjeglicama i kroz druge aktivnosti. Gotovo polovica Globus grupe s oko 5-6 tisuća ljudi bila je u ratom odcijepljenoj Dalmaciji. Gospodarski mrtvoj. Nitko nije dobio otkaz i svi su redovno primali plaće. Nitko ne može reći da smo moje kompanije i ja bilo što od bilo koje politike i države dobili kao privilegij; ni kredite, ni posebna financiranja, ni kompanije za kunu. Ni bilo što drugo čega bi se trebao sramiti. Opisana tehnomenadžerska skupina u vrlo kratkom vremenu pokrenula je više od 20 kaznenih postupaka protiv mene i još stotinjak suradnika iz Globus grupe. Nitko od nas do tada nije imao nikakvu kriminalnu prošlost. Najveći dio tih postupaka odnosi se na inkriminiranje međusobnog kreditiranja tvrtki unutar istog vlasničkog sustava, nešto što su svi drugi radili i što je uobičajeno i zakonito. Zar ne bi sudovi u dva desetljeća donijeli presude da u tim predmetima postoji ikakav suvisao razlog za osudu. Naprosto me trebalo uništiti ili su podobni trebali preuzeti te tvrtke. Nakon 20-ak godina trajanja tih postupaka motivi i razlozi pokretanja postaju nebitni. Inicijatori su uspješno ostvarili sve svoje ciljeve.
Osuđen sam kao poticatelj osoba kojima se još sudi
– Bilo bi sjajno kad bi mediji imali profesionalne hrabrosti da objave tu, sadržajem vrlo kratku, presudu u sporu oko Dubrovačke banke. Ona je svakako poseban kuriozitet, jer je donesena bez i jednog izvedenog dokaza. Naime, inkriminirani događaji na koje se odnosi presuda, dogodili su se prije nešto više od 20 godina. Ja sam poticatelj skupine navodnih izvršitelja, za koje se vodi odvojen postupak kod istog suca u tom postupku i koji je daleko od kraja. Nije međutim utvrđeno da je itko počinio ikakvo kazneno djelo. Naprotiv sud je izveo dokaz opsežnog vještačenja po sudskom vještaku, koji nedvosmisleno tvrdi da su sve radnje u skladu s pravilima struke i zakona.
Isti sudac, za mene kao poticatelja, tih osoba kojima je suđenje u tijeku i nije im utvrđena nikakva krivnja, donosi bez i jednog izvedenog dokaza osuđujuću presudu. Uz to, u tijeku je i postupak u nedopuštenom odnosu s jednom od stranki u postupku, rekao je Miroslav Kutle na pitanje novinara da prokomentira nedavnu prvostupanjsku presudu na tri i pol godine zbog događaja u Dubrovačkoj banci.
Zoran Krešić / Vecernji.hr
