U razmaku od tri dana mogli smo pročitati kako će u Bosni i Hercegovini odlazak radnika ugroziti mirovinske fondove, a u Federaciji će rasti mirovine, i to dva povećanja će se dogodine dogoditi. Prvo povećanje će biti navodno u siječnju a drugo u travnju mjesecu. Tako nam je stabilan MIO. A bit će nam još miliji, ako se ostvare prognoze.

Ovu državu trese iseljavanje ali i niska stopa plodnosti. Malo se djece rađa, a brojna djeca sa svojim roditeljima odoše u emigraciju. Negdje drugdje će rasti, raditi, puniti mirovinske fondove, kao i njihovi očevi danas. Zato jer nisu ostvarili sebe tu. Sigurno je da je na snazi nekakav poremećeni trend, onako prosto bi rekli, kao naši preci, puno je starih momaka i cura na „tržištu“. Ali je jednim dijelom zatrovanost ovoga društva, nesigurnost proizvedena u političkim laboratorijima i sveopća apatija kriva za to da se manje ljudi upušta u normalan životni tijek, a to je stvaranje obitelji, odgajanje djece, obveza, borba.

No, na stranu sve to, ova zemlja je odavno pokazala da je društvo u kojem vlada kontrapunkt. I to veoma usklađen a ima toliko različitih tonova. U EU hodnicima Andrej Plenković i hrvatski europarlamentarci pokušavaju objasniti zauzetim EU mozgovima zašto je izbor Željka Komšića pogreška u sustavu. U isto vrijeme se na domaćim terenima slaže slagalica postizbornih mogućnosti, tko će s kim i gdje, a tko s nekim ne bi nikako, i gdje je moguće izvesti kakav manevar. A onda shvatimo da u državi i Federaciji prostora za manevriranje više nema. Ako ima Komšić legitimitet(?), onda ga ima i HDZ kao pobjednik izbora i ne može se dozvoliti neka nova pljačka ruku u Domu naroda gdje će neki „Hrvati“ tvoriti vlast.

U vlast moraju izborni pobjednici, i točka. Makar se ti izborni pobjednici u isto vrijeme ne podnosili kao rijetko tko u bešćutnoj političkoj halapljivosti i slavi, moraju zajedno vladati a da bi to učinili, moraju dogovoriti što će kome pripasti od prevelikih proračunskih i inih blagodati. Tada vidimo kako se suprotnosti itekako privlače.

Da je ova zemlja društvo kontrapunkta, svjedoče i cijene nafte na svjetskom tržištu a njih (ne)prate domaće cijene naftnih prerađevina, prvenstveno goriva. Kada se dogodi povećanje cijena nafte, gorivo odmah slijedi za njim. A kada tri puta pada cijena nafte u svijetu, kod nas gorivo ostaje isto, čast izuzecima, ako ih ima. Taj kontrapunkt i njegovu usklađenost pokušavaju objasniti domaći „naftni magnati“, ali bezuspješno. Nije narod ono što su neki mislili da jest. Možda smo se glupavo ponašali ali smo željeli samo vidjeti dokle ste spremni ići.

U prilog kontradiktornosti u našem društvu u Federaciji ide i izglasavanje nečega, ne znamo još točno čega, što ide u prilog ozakonjenju isto-spolnih brakova, prema EU standardima, naravno. Kada smo u svemu u istom standardnom društvu sa Nizozemskom, Danskom i Irskom, onda možemo i u tome. Iste su nam plaće, isti troškovi života, ma i stopa imigracije nam je toliko dobra u posljednje vrijeme.

No, kako objasniti te suprotnosti? Naime, ovu vlast čine skoro sve dični katolici/kršćani iz HDZ-a i muslimani iz SDA, skoro svi odreda se ili nalaze u prvim redovima za vrijeme svete mise, slikaju se po župnim uredima gdje ih primaju razdragani svećenici, a s druge strane muslimani dovode u Sarajevo brata iz Muslimanskog bratstva da im da potporu, a i inače se ponose vjerskim nasljeđem. I sad se to izglasava u mutnom dok su postizborne teme u pitanju, a znamo da je stav katoličke Crkve i Islamske zajednice po pitanju ozakonjenja brakova osoba istog spola identičan. Na ljepši način bi rekli, ne podržavaju ga.

Ovolikih kontrapunkta nema nigdje. Blaže bi bilo da je Messi kao ozlijeđen igrač nedjeljni El Clasico gledao negdje s navijačima Reala i ogrnut njihovom zastavom.

Marko Čuljak / Dnevno.ba