Kako je “Kršni zavičaj” postao “Veliko zlo”

Proteklog tjedna javnosti se obratio urednik “Kršnog zavičaja” fra Žarko Ilić najavivši prestanak tiskanja ovog hercegovačkog zbornika, nakon pet desetljeća izlaženja, zbog kako je kazao, nedostatka novca.

Njegov raniji istup, pred božićne blagdane, potaknuo je nekolicinu ljubuških profesora, učenika i veliki broj dobrih ljudi, na prikupljanje sredstava za tiskanje već pripremljenog zbornika i naknade dugova nastalih u posljednje dvije godine. U tome se uspjelo. Novi broj Kršnog zavičaja se čita.

No, istup fra Žarka Ilića, a posebno akcija profesora i učenika se nije svidjela humačkom gvardijanu fra Dariju Dodigu.

Putem telefona je nazvao jednog ravnatelja jedne srednje škole u Ljubuškom i žestoko ga napao, o čemu je ravnatelj izvijestio profesore putem “Obavijesti” na školskoj oglasnoj ploči.

Nastup fra Darija Dodiga zaprepastio je ne samo profesore, već cijelu općinsku i širu javnost.

Osvrnimo se na događaj kroz nekoliko pitanja na koje odgovore i zaključke nije teško dati.

Pitamo se…

Trebaju li građani dopuštenje za iskazivanje javne potpore?

Je li građanska, pa i vjernička podrška također “Politikanstvo i veliko zlo”?

Je li Kršni zavičaj privatno ili javno dobro?

Ima li mjesta sumnji kako politikanstvo nije samo tamo gdje ga fra Dodig vidi?

Jesu li problemi Kršnog zavičaja slučajnost, ili postoji veza s “Dobročiniteljevom” nelagodom u samostanu na Humcu od prije koju godinu?

Je li primjereno ovakvo javno djelovanje i komuniciranje, te telefonsko šikaniranje službene osobe i navođenje na nezakonito postupanje?

Zanimljivo bi bilo čuti i stajalište provincijala fra Miljenka Šteke o ovom pitanju, a puno je i drugih pitanja koja traže odgovore.

Što se dogodilo sa slobodom javnog govora, mišljenja i djelovanja? Jesmo li na pragu despotizma kojim se udara na temeljna ljudska prava? Je li djelovanje fra Darija Dodiga u interesu franjevačke provincije, vjernika i što isto oslikava u očima čovjeka, pa i vjernika koji ima pravo slobodno prosuđivati i djelovati? Bez obzira, pa i unatoč tomu što se fra Dariu ili “Dobročiniteljevim” podrepašima to ne sviđa.

Diktatura je neprihvatljiva. Samo istina i pravda donose plodove na podlozi Božjeg poslanja i primjera.

Ljubuski.info