Kako će Hrvati birati Hrvate?

Hrvati su povijesno nesretno podijeljeni narod. Usotalom kao i brojni drugi narodi unutar kojih su u povijesno važnim trenucima postojale dvije ili više struja. Ali su Hrvati posebna priča. Nećemo istraživati je li u Španjolskom građanskom ratu bilo slučajeva da su na dvije strane bila dva brata ali u najvećem povijesnom sukobu u povijesti, prije skoro osamdeset godina, kod Hrvata je bilo i takvih slučajeva. Kako je koja vojska nailazila.

I sve su to povijesne činjenice. I da je Otac domovine otišao od vlastite stranke, da je Stjepan Radić upozoravao a kada ga nisu ni poslušali ni čuli, poput kakvog znanstvenika koji će uraditi eksperiment na sebi bez obzira na posljedice, otišao je u Beograd i pokazao s kim se to podijeljeni Hrvati žele naći za istim stolom. I danas je tako. Hrvatima danas treba jedinstvo kao ne tako davno. I to prvenstveno jedinstvo Hrvata u Bosni i Hercegovini jer može Hrvatska davati pomoć ali ograničeno. Može pomoći savjetom i diplomacijom ali nedovoljno da bi se očuvala povijesna tisućljetna opstojnost Hrvata na ovim prostorima.

No, opet se događa. Niti je povijest učiteljica života niti postoji jedinstvo.

U posljednjih par mjeseci a u usporedbi s drugim vremenima i uvjetima tih vremena, nikada niti jedan pojam nije toliko puta upotrijebljen kod hrvatskog puka i političkog vodstva kao što je ‘Izborni zakon’. Izborni zakon kao instrument upravljanja državom, trenutni izborni zakon kao štetnost Hrvatima, izborni zakon kao pravo da jedan narod bira sebi predstavnike u zakonodavnoj vlasti…

I stranci su počeli baratati tim pojmom valjda shvaćajući da se Hrvati neće odreći prava da sami sebi biraju predstavnike pa su počeli razglabati kako doći do rješenja. Ali, stranci su malo kada bili na radost Hrvata. Posljednji u nizu reče da će morati bh političari sami rješiti pitanje izbornog zakona, bez uplitanja sa strane. A kako, molim vas lijepo? U redu, bilo bi bolje za Hrvate i do sada puno puta da se stranci nisu miješali u unutarnje stvari ove države ali, danas, kada nema teoretske šanse da će IZ biti po volji najmalobrojnijeg naroda, stranci se odmiču od gorućeg problema.

Ni Hrvati nisu načisto kako skrojiti novi izborni zakon jer ne smije se zaboraviti da je u nekim dijelovima BiH bilo i bit će Hrvata, makar bili apsolutna manjina, i na njih se ne smije zaboraviti. Štoviše, njima je najteže. No, ipak ne treba biti na snazi zakon da hrvatske poslanike u Dom naroda umjesto Hrvata biraju Bošnjaci. I da se stvaraju vlasti kao nekada jer, koliko god bili Hrvati podijeljeni među sobom, kao i mnogo puta do sada (neka se danas dijelimo na HDZ BIH i na ostale), ipak treba poštivati volju većine. Nisu svi Hrvati HDZ BIH ali ako jest većina onih koji izlaze na izbore, ako su na bilo koji način pridobili to izborno tijelo, nije ništa sporno. Oni neka predstavljaju vlast a mi ćemo se međusobno opet „bockati“.

Ali kako ostvariti to da Hrvati biraju Hrvate? Prema trenutnom izbornom zakonu je to nemoguće. I to iz dva razloga. Jedan je taj što je brojčana nadmoć Bošnjaka u Federaciji dovoljna da se izmanipulira sa izborima pošto Bošnjaci mogu birati i sebi i drugome. Jedina pozitivna opcija za Hrvate jest da među bošnjačkim kandidatima bude više kandidata iz više stranaka koji će stvoriti vlastito političko bojno polje na koje će se bazirati većina Bošnjaka, a ne na Željka Komšića.

Druga stvar koja priječi biranje vlastitih predstavnika, u ovom slučaju se konkretno radi o Predsjedništvu, jest spomenuto nepostojanje jedinstva među Hrvatima koji pretendiraju toj funkciji. Nitko se ne želi povući. I to će izabrati Komšića (ako on bude izabran da predstavlja Hrvate) a ne samo bošnjački glasovi. Jedan kandidat kojega će zaokružiti svi. Tako treba. Tko će to biti? Neka Diana Zelenika i Dragan Čović odigraju par-nepar.

Marko Čuljak / Dnevno.ba