Koliko je se samo vremena, pera i tinte potrošilo na izmjenu Izbornog zakona, apelaciju Bože Ljubića, poruke Dragana Čovića o uspostavi vlasti sa strankama koje će poštivati apelaciju i provesti izmjene IZ-a, o tome da su spomenuti problemi ujedno i najveći problemi u ovoj državi, definitivno najveći problem Hrvata, da samo tako možemo osigurati opstojnost i ravnopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Gospodo, na tragu ste, ali niste do kraja u pravu. Osigurati opstojnost Hrvata, uostalom kao i svakog drugog naroda i svakog građanina u Bosni i Hercegovini, može samo sposobna politička vlast sastavljena od koalicijskih partnera spremnih na suradnju oko ključnih ekonomskih i gospodarskih reformi i koja će donositi zakone i odredbe što će ići na ruku svim njenim građanima, poduzetnicima, sa svim poreznim i demografskim olakšicama, otvaranjima novih radnih mjesta, otvaranjem novih proizvodnih pogona, sa porodiljskim naknadama i dječjim doplatcima, i eventualnim stalnim ali dosljednim povećanjima plaća i mirovina s kojima će se kako-tako moći ući u koštac sa sve skupljim životnim košaricama.
Definitivno je jasno da treba mijenjati Izborni zakon i to na način da će biti omogućeno svakom narodu izabrati one političke dužnosnike koje želi i da ga drugi narod neće moći preglasati i birati mu ih umjesto njega. To znaju svi. Ali se neki ponašaju prema postojećim pravilima pa tako, recimo, Bošnjaci koji su mnogo brojniji od Hrvata u Federaciji i to Federaciji kao jednoj izbornoj jedinici za Predsjedništvo, nemaju prevelikih problema da izaberu i sebi i Hrvatima. To nije u redu, to znaju i Bošnjaci, oni bi u političkom smislu bili i glasniji i revoltiraniji da se njima događa isto, ali se ponašaju po principu čuj, dok može, može. Ista stvar je i oko izbora izaslanika u Domu naroda gdje će neki prebjeg u ime pobijanja izborne volje Hrvata reći da je Hrvat i ući u Dom naroda ispred neke stranke koja nema veze s hrvatstvom i iz neke sredine u kojoj su Hrvati definitivna manjina, možda ih nikada tu nije ni bilo u nekom politički respektabilnom broju.
Tvoriti vlast bez izabranih Hrvata znači da će ta vlast u javne ustanove od državnog ili Federalnog značaja, kao što su Elektroprivreda H-B i druge financijski moćne ustanove, postaviti sebi odane ljude. Tada kontrolu nad financijskim tokovima i nad zapošljavanjem u te ustanove neće imati HDZ BiH i njegovi politički partneri, a znamo da se vlast održava upravo na način da se popuni kadrovska križaljka sa sebi odanim ljudima koji će godinama kasnije, od izbora do izbora, odužiti se na način da će glasati uvijek i jedino za stranku na vlasti. To nema veze ni sa ideologijom ni sa programskim rješenjima stranke na vlasti jer ideologiju i dalje žive samo romantičari a ostali su povadili stranačke iskaznice isključivo iz vlastitog interesa. Jer nije jedan HDZ-ovac, samo zato što je HDZ-ovac, ni veći navijač, ni bolji katolik, ni revniji Hrvat od nekoga tko nije HDZ-ovac. Biti financijski osiguran i bezbrižan, i iz udobnosti svoje fotelje tražiti izmjene IZ-a i nije neki problem. Ali biti nezaposlen, a Hrvat, ponosan, sa neizvjesnom budućnošću i napola spremljenih kofera, e to je disciplina za Sizife i Don Quijote.
Gospodo, Vaša dosljednost bi značila da nema odlaska u Sarajevo, nema sudjelovanja u vlasti i nema trgovine s nikim dok se promjene IZ-a ne dogode. Nema ulaska u vlast! Ali dosljednost popraćena sa žrtvom znači da se treba odreći i sadašnjih funkcija, a ne da se nemogućnost uspostave nove vlasti poprati sa ostankom na svim funkcijama trenutnih dužnosnika kao u mostarskoj političkoj gradskoj svakodnevnici.
No, upravo međunacionalna prepucavanja i svrstavanja jednih na desnu, nacionalističku, „katotalibansku“ ili kakvu već stranu, a drugih na lijevu, građansku, patriotsku ili neku od niske ponuđenih, odgađa nužan ekonomski i gospodarski napredak ove države. Mi jednostavno nismo u stanju biti bezbrižni. Osim grozote u ekonomskim parametrima koja svakodnevno sve više ljudi tjera vani, još se prijeti oružjem, maršira zastavama poradi stvaranja međunacionalnih neslaganja i ostalim stavkama se uporno odgađaju reforme nužne za goli opstanak u svakodnevnom ekonomskom smislu. A rečeno je više puta da se gladnim čovjekom može lakše manipulirati. Okriviti druge što je gladan samo da se sa sebe odbaci odgovornost.
Ovakvo razmišljanje se dogodi kada se sazna da je u jedan ured u Grudama, nije bitno koji, ali je u urgenciji Federacije, zaposlena osoba koja je jedva, na silom nametnuti način, zadovoljila uvjete. A glavni uvjet je naravno tata koji dobro kotira u jednoj stranci koja se glasno bori za izmjenu Izbornog zakona, tata koji bi svojim sposobnostima svojem djetetu mogao osigurati devet života, ali najjednostavnije je da mu osigura budućnost zapošljavanjem u entitetskoj instituciji istog entiteta koji je tako nemilosrdan prema Hrvatima. Oh, licemjerje moje, kraja ti nema!
U vlast treba ići sa strankama koje će mijenjati sebe i društvo u cjelini, koje će tvoriti društvo u kojem će biti dopuštena tržišna utakmica među mladim ljudima u potrazi za poslom i osiguranjem budućnosti na ovim prostorima, a o potonjem su vladajućima puna usta. Što to znači u stvarnosti? Ništa. Jer promjene Izbornog zakona sigurno neće suzbiti ni korupciju niti nepotizam, a samim time neće pomoći ni apolitičnim i oporbenim Hrvatima da se upuste u tržišnu utakmicu života na svojem stoljetnom pragu. Jer takvi su dvostruko neravnopravni. Neravnopravni su jer pripadaju malobrojnijem narodu kojega se preglasava, a neravnopravni su i zbog toga što u vlastitom narodu ne pripadaju stranci koja vedri i oblači odnosno koja bez obzira na promjenu IZ-a, dosljedno popunja kadrovske križaljke isključivo vlastitim članovima ili članovima obitelji istih.Onda ispada da su najveći Hrvati oni koji su zaposleni u javnim institucijama. Samo zato jer su HDZ! E, koliko god gladan bio čovjek, u doslovnom ili metaforičkom smislu, nema te magle da ga natjera biti guska u takvim uvjetima.
Marko Čuljak / Dnevno.ba
