U najvećem do sada provedenom istraživanju nije dokazana povezanost profesionalne izloženosti elektromagnetskim poljima visoke frekvencije s rizikom nastanka moždanih tumora. Dobra vijest? Ovisi…

Elektromagnetska polja visoke frekvencije (HF-EMF ili kraće: EMF) su oblik neionizirajućeg zračenja i obuhvaćaju IF (intermedijarne frekvencije, od 3kHz do10MHz) i RF (radio-frekvencije, od10MHz do 300GHz). Na temelju ranijih, nepotpunih epidemioloških i laboratorijskih dokaza na životinjama, međunarodna Agencija za istraživanje raka (IARC) je 2011. godine svrstala EMF među potencijalne humane kancerogene (tj. moguće uzroke raka u ljudi).

Na pitanje kancerogenosti EMF-a drukčije svjetlo je bacilo nekoliko novijih istraživanja, među kojima se posebno ističe “…do danas najveća studija o odnosu između incidencije tumora na mozgu i profesionalne izloženosti visokofrekventnom EMF-u”, kako to opisuje jedna od glavnih autorica istraživanja Elisabeth Cardis, voditeljica Programa za ispitivanje zračenje instituta ISGlobal iz Barcelone.

Oprez unatoč rezultatima

Koristeći detaljnu analizu svih dostupnih podataka o do sada provedenim istraživanjima i mjerenjima zračenja, dopunjenih detaljnim mjerenjima individualne izloženosti EMF-u i statistikama pojavnosti tumora, procijenjen je stupanj individualne izloženosti RF-u i IF-u na radnim mjestima i analizirana je moguća povezanost s rizikom nastanka glioma i meningioma, dva najčešća tumora mozga kod odraslih.

Rezultat je naizgled vrlo jasan: studija je pokazala da ne postoje pouzdani dokazi o povezanosti između kumulativne izloženosti visokofrekventnom EMF-u i nastanka glioma ili meningioma.

No, znanstveni krugovi i dalje ostaju prilično skeptični po pitanju kancerogenosti profesionalne izloženosti elektromagnetskim poljima (što pored ostalog obuhvaća rad u blizini radarskih i telekomunikacijskih antena, medicinsko-dijagnostičkih aparata ili mikrovalnih sušara). Čemu podozrivost, ako su rezultati navodno jasni?

Razlog znanstvene skepse je taj što se pitanjima utjecaja EMF-a na zdravlje već duže vrijeme bavi jedna te ista skupina istraživača koja iz projekata INTEROCC i INTERPHONE, uz financijsku potporu europskog projekta GERoNiMO uspijeva sebi „povući“ praktički sva sredstva za istraživanja (posrijedi su iznosi od nekoliko milijuna dolara za svaku od provedenih studija), pri čemu se periodično „generiraju“ naizgled novi rezultati, koji se međutim većinom temelje na jedostavnom recikliranju podataka iz ranijih istraživanja.

Pritom se kroz sve projekte stalno provlači jedno ime – već spomenuta Elisabeth Cardis. U članku u MWN (MicroWave News) je još 2014. u kritičkom osvrtu „Freaky or What?“ napomenuto kako je odavno vrijeme da se uvede „svježa krv“ u INTEROCC-ove projekte koji ispituju utjecaj EMF na zdravlje ljudi.

“Rupe” u dizajnu istraživanja

Argument protiv pouzdanosti navedenih rezultata je i to što je broj promatranih ispitanika bio mali: samo 10% od 3.978 ispitanika oboljelih od moždanih tumora je bilo izloženo radiofrekvencijama, a manje od 1% je bilo izloženo intermedijarnim frekvencijama, što je premalo za donošenje pouzdanih statističkih zaključaka. Povrh svega, studija nije bila dizajnirana tako da je moguće isključiti utjecaj drugih frekvencija ili kemikalija iz radnog okoliša oboljelih osoba.

Dakle, unatoč zaključcima koje pokušavaju nametnuti sami autori istraživanja, do danas najveća studija unatoč (ili baš zbog?) korištenja velike financijske potpore nije uspjela čvrsto i statistički pouzdano potvrditi niti isključiti uzročnu povezanost nastanka moždanih tumora s izloženošću visokofrekventnim elektromagnetskim poljima. Previše propusta u dizajnu istraživanja i skepsa zbog načina financiranja studije prevagnuli su nad naizgled jasnim rezultatima.

Preostaje nam čekati nova, bolje osmišljena i transparentnije provedena istraživanja.

dr. Igor “doc” Bercecki / Bug.hr