Intervju – WAGNER SANTOS LAGO: Želja mi je da ove sezone osvojimo...

Intervju – WAGNER SANTOS LAGO: Želja mi je da ove sezone osvojimo ligu u BiH. To bi bilo to za moj kraj karijere

Najbolji strijelac u povijesti Premijer lige je Brazilac, a prema svemu sudeći, Brazilac će ponijeti i titulu igrača s najviše nastupa u povijesti našeg najvišeg nogometnog ranga. Teško ćete pronaći ligu u Europi, ali i u svijetu, osim brazilske, u kojoj je na vrhu obje liste čovjek koji dolazi iz zemlje sambe, zemlje u kojoj je nogomet pretočen u umjetnost, ples, čistu zabavu… Ofanzivac Širokog Brijega Wagner Santos Lago je, na neki način, unikat. A sigurno je legenda bosanskohercegovačkog nogometa.

Sa svojih 39 godina na ramenima ulazi u posljednju sezonu profesionalne igračke karijere. Nju će pamtiti po teškim ozljedama, po čudesnom uzletu u poznim igračkim godinama, po napuštanju Brazila i dolasku u Bosnu i Hercegovinu, zemlju koja mu je početkom ovog desetljeća bila posljednja nada, a ustvari je postala druga kuća, piše portala Klix.ba.

Kada je tijekom ljeta 2003. godine, dakle kao 25-godišnjak, stigao u Posušje graditi europsku karijeru, nije mogao ni slutiti da ovu zemlju neće ni napuštati i da će u njoj “okačiti kopačke o klin”. I usput s postignutig 120 golova boraviti na mjestu najboljeg strijelca u povijesti Premijer lige, napasti prvo mjesto na listi igrača s najviše nastupa u ovoj ligi, tri puta osvojiti Kup BiH (2007., 2013. i 2017.) i jednom Premijer ligu (2006.).

Ispravnu statistiku Premijer lige teško je pronaći. Za golove smo skoro sigurno pronašli pravi podatak, ali problem je točan broj nastupa. Kontaktirali smo i Nogometni savez Bosne i Hercegovine, koji bi morao više pažnje posvetiti ovakvim podacima, ali nismo dobili odgovor.

Podatke smo tražili po bespuću brojnih foruma, kao i kod starijih kolega, a najviše nam je pomogao kolega iz Sportskih novosti Miljenko Karačić. Prema njegovom arhivu, Wagner je sakupio 295 nastupa za Široki u koji je stigao u siječnju 2006. godine. Karačić smatra da Wagner, zajedno s nastupima za Posušje, čiji broj Karačić nije mogao pronaći, već zauzima prvo mjesto na listi igrača s najviše nastupa u Premijer ligi BiH, odnosno od početka sezone 2002/03. kada je ona formirana.

Prema podacima vrijednih forumaša koji su sakupljali podatke iz novina, Wagner je trenutno na drugom mjestu liste igrača s najviše nastupa u Premijer ligi s 342 nastupa, samo jednim nastupom manje od Dalibora Šilića koji je također najveći dio svoje karijere proveo u Širokom Brijegu. Ipak, neki drugi podaci ukazuju na to da je Wagner sakupio 333 nastupa. Kako god, ako već nije, onda će skoro sigurno postati igrač s najviše nastupa u povijesti Premijer lige. Takav rasplet nije očekivao.

“Nisam to očekivao. Na početku mi je plan bio da odigram jednu ili dvije sezone na najbolji način, kako bih mogao otići dalje. Nisam uspio u tome. Imao sam tešku ozljedu u Posušju i pauzirao sam pola godine. Kasnije sam prešao u Široki i evo do danas sam ovdje”, kazao je za Klix.ba.

Godina ili dvije pretvorile su se u 14 godina. I ko zna koliko će još dugo ostati ovdje. Barem još ovu sezonu, to je sigurno. No, šta je utjecalo da toliko dugo ostane u BiH?

“Na moj ostanak ovdje utjecalo je mnogo stvari. Prvo su godine. Kada sam prešao u Široki već tada sam imao 28 godina. Onda sam odmah na početku ozljedio prednje križne ligamente drugog koljena i ponovo sam pauzirao pola godine. Nakon što sam se vratio imao sam skoro 30 godina i moja karijera je bila najbolja nakon 30. godine. Ja sam nekoliko puta probao otići odavde, ali godine su bile problem. Išao sam u ruski Krasnodar dok je taj klub bio u drugoj ligi. To je bilo prije otprilike sedam godina”, govori Wagner.

Brat je dobro lagao

Nakon 14 godina i 14 punih sezona u bh. nogometu odlično priča i razumije jezik naroda BiH. Na početku nije bilo lako, a najviše mu je pomogao brat Ricardo Santos Lago koji je u sezoni 2004/05. za 350 tisuća eura iz Širokog prešao u ruski Kuban Krasnodar. Ricardo je trenutno, prema Transfermarktu, deseti najskuplji transfer u povijesti bh. fudbala.

“Kada sam došao nisam znao jezik, a slabo sam pričao i engleski. Ali, moj brat je bio tu. Došao je pola godine prije mene. Odmah sam se potrudio da naučim jezik. Po dolasku sam se iznenadio, jer je bilo pretoplo. Očekivao sam da će biti hladnije. Nije mi bilo teško se prilagoditi, jer sam i u Brazilu igrao daleko od kuće”, prisjeća se.

Prije dolaska u bh. nogomet igrao je po brazilskim nižim ligama, uglavnom po drugom i trećem rangu, a ponikao je u Bahiji i Vitoriji.

“Bio sam u omladinskoj školi Bahije i Vitorije. Oni se danas natječu u brazilskoj Seriji A. Kao senior sam obično igrao u drugoj i trećoj ligi”, govori Wagner.

Brat mu je pomogao da se prilagodi, a ustvari bez brata naljeto 2003. godine ne bi ni stigao u BiH. Najprije je stigao u Široki Brijeg, ali pošto je tim s Pecare već ispunio kvotu maksimalnog broja stranaca u ekipi, Wagner je morao na drugu adresu i otišao je u Posušje gdje je proveo dvije sezone. U Široki se vratio naljeto 2005. godine.

“Dolazak je bio preko brata. U Brazil je dolazio menadžer Božo Slišković i upoznao je mog brata, vidio ga kako igra. Potom je moj brat došao ovdje i kada se nakon pola godine trebao vratiti u Brazil, pričao je s ljudima odavde i rekao im da, a ja uvijek kažem da je dobro lagao, ima brata boljeg od sebe. Na njegovu preporuku ja sam došao ovdje”, objašnjava ofanzivac Širokog Brijega.

BiH mi je bila posljednja nada, teško se slavilo u gostima

Po dolasku ga nije zanimalo kakav je kvalitet nogometa u ovoj zemlji, zapravo ni kakva je zemlja. Želio je samo loptu i zeleni teren. Bilo je, kaže, teško dobiti u gostima. Znamo…

“Tada sam imao 26 godina i nije me zanimalo gdje igram. Želio sam samo igrati. Na bh. nogomet sam gledao kao na svoju posljednju nadu kao igrača. Nisam gledao kakva je liga u koju dolazim, samo mi je bilo važno da igram i da se dokažem kao igrač, da nađem klub u kojem ću igrati i u kojem ću moći zaraditi novac. Liga je bila mnogo teška. Bilo je teško pobijediti nekoga u gostima, ali uspio sam to preživjeti i evo tu sam i dalje”, opisao je.

Toliko iskustvo igranja na terenima Premijer lige moralo je sa sobom donijeti nesvakidašnje situacije. S nama je podijelio najgore i najbolje momente.

“Najgora stvar koja mi se desila je kada me jedan igrač pljunuo u lice. Ja sam mu oprostio. Rekao sam da se radi o mladom igraču i nisam znao zašto to radi. Najljepša stvar mi je osvajanje titule prvaka BiH sa Širokim Brijegom. To se desilo odmah u prvoj mojoj sezoni u Širokom i tada sam se nadao nekom transferu”, kazao je Wagner.

Posebno nas je zanimalo kako se desilo to da uprkos teškim ozljedama koje je imao, igra nogomet i u svojoj 39. godini. Zapravo, da najbolji nogomet svog života zaigra nakon 30. godine.

“Ljudi me stalno pitaju to, ali mislim da je to Božija volja. Ja nisam planirao toliko dugo igrati, nisam planirao biti najbolji strijelac Premijer lige svih vremena, niti sam planirao sve ovo što se desilo ovdje sa mnom. Jednostavno, to je išlo kako je išlo i ja se samo mogu zahvaliti za svoj život”, skromno kaže Wagner.

Želio bih se oprostiti s titulom prvaka BiH

Ovo je njegova oproštajna sezona. Želi napasti titulu i na taj način zaokružiti igračku karijeru. Ne bi bilo loše ni otići daleko u Europi…

“Želja mi je da ove sezone osvojimo ligu u BiH. To bi bilo to za moj kraj karijere. Lijepo bi bilo da i u Europi možemo proći dva-tri pretkola. To bi bilo super. A kad bismo ušli u grupu, to bi bilo savršeno”, konstatira.

Činjenica da traje toliko dugo i da je u prošloj sezoni u 24 nastupa u ligi postigao devet golova te osvojio Kup BiH, pokazuje snagu njegovog duha. Nedostaje li mogometašima u Premijer ligi takvog duha, šta ih dijeli od iskoraka u Europi?

“Većina klubova ovdje ne vjeruje u sebe. Previše respektiraju jače protivnike na terenu. To je loša kultura u nogometu koju ja nikako ne mogu shvatiti. Znam da je uvijek teško proći bolje protivnike, ali dok ste na terenu uvijek treba gledati na to da igrate 11 protiv 11 igrača od krvi i mesa. Znam da nije lako, znam da bolji klub ima prednost što se tiče svega, od uvjeta do plaće, pa čak i suđenja, ali svi klubovi u BiH trebaju više vjerovati u sebe”, čvrsto je odgovorio Wagner.

Interesantno je da jedan Brazilac odluči toliko dugo ostati u ovoj zemlji, da se prilagodi ovom narodu i podneblju. No, za Wagnera to nije bilo teško, jer on je u Širokom naišao na lijep ambijent te je zavolio to mjesto, kao i cijelu BiH.

“Planiram što duže ostati u Širokom, ali uvijek to puštam Božijoj ruci. Ja sam čovjek koji se rodio u malom mjestu i volim miran život. Široki i cijelu BiH volim jer je mirna sredina. Nema puno opasnosti. Možeš do kasno šetati gradom. Ova kultura je slična brazilskoj, jer ljudi su otvoreni i spremni pomoći. Ja sam sretan i uvijek se Bogu zahvaljujem što sam došao ovdje”, kazao je Wagner.

Omar Tipura / Klix.ba