Četiri godine izbivanja iz aktivnog političkog sudjelovanja bilo je dosta za dr. Zvonku Jurišića, bivšeg predsjednika HSP-a BiH. Jurišić na skorašnjim, Općim izborima predvodi županijsku listu za Županiju Zapadnohercegovačku (ŽZH) i vrlo vjerojatno je da će sljedeće četiri godine biti u skupštinskoj klupi ove županije. Jurišić je bio dugogodišnji predsjednik HSP-a BiH, da bi u svibnju 2016. bio isključen iz stranke i to pola godine nakon što je za predsjednika izabran Stanko Primorac-Ćane.
Jurišić je danas član HSP-a predsjednika Nikole Raguža,. Jurišić za Dnevni list govori zašto se iz svojevrsne anonimnosti vraća u aktivnu politiku, govori o stanju u županiji, ali i stanju u brojnim, ali minornim pravaškim opcijama u BiH, Hrvatskom narodnom saboru itd.
Gospodine Jurišić, vi ste ove godine riješili da možda manje radite u svojoj stomatološkoj ordinaciji i ponovno se aktivirate u politici. Zašto?
– Ove četiri godine nisam bio aktivan u politici, ali sada sam se prihvatio uloge da nosim županijsku listu HSP-a BiH za ŽZH. Iako ovih godina nisam sudjelovao u političkim zbivanjima, nikada nisam otišao iz HSP-a i svesrdno podržavam vodstvo HSP-a na čelu sa predsjednikom Nikolom Ragužem koji je u posljednjih godinu i pol značajno učinio na afirmiranju stranke na političkoj sceni u BiH. U razgovoru sa samim predsjednikom Ragužem, ali i drugima koji su mi dali potporu kada sam i sam bio na toj dužnosti, kao i velikog dijela građana ŽZH-a jer je moj posao takav da sam dnevno u kontaktu s najmanje 20-tak ljudi, imao sam pitanja jesam li se prestao baviti politikom i sugeriranje da bih trebao pokušati nešto učiniti jer je stanje u županiji daleko od dobroga. Ljudi se sjećaju nekih boljih dana te iz tih razloga, između ostalog, motivirali su me za ovaj angažman.
Bili ste i premijer ŽZH-a. Možete li usporediti tadašnje i sadašnje stanje?
– O tome bi se puno moglo pričati, ali samo ću navesti nekoliko usporedbi. U vrijeme kada sam bio premijer, u mandatu 2006.-2010. godine, primanja uposlenika, namještenika, službenika, učitelja, nastavnika, policajaca…rasla su 35%-40%. Primanja zaposlenika u zdravstvu također su rasla oko 35%. Danas, nakon punih osam godina, plaće i primanja zaposlenika u županiji su ostale iste, s tim da je u jednom periodu HDZ-ova vlada smanjila plaće 8%, pa vratila (povećala) 5% i prošle godine vraćeno je i preostalih 3%.
U vrijeme mandata vlade kada sam bio premijer, oporbeni HDZ je vodio kampanju protiv vlade i cijelo vrijeme govorili su da je Županija dužna, da smo mi Županiju prezadužili itd. To su bile vrlo zločeste kampanje s paušalnim informacijama. Da, mi smo zadužili Županiju u vrijeme mandata, ali je to bilo u granicama normalnoga. Današnja vlada, ministar financija, dao je izvješće da je smanjio dug županije za 50 milijuna KM, a nama se spočitavalo da smo bili dužni 60 milijuna KM, što je bio jedan cijeli proračun. U tom mandatu, i u najkriznijim godinama 2009.-2010. godine, mi smo Županiju zadužili za oko 30 milijuna KM, što kreditima – što minusom.
Ova današnja vlada je, osim 2017. godine, stalno dizala kredite za tekuće poslovanje, za isplatu plaća, naknada, dodjelu novca pojedincima, udrugama itd. Teško je kazati koliko je ŽZH danas dužna – ministar i Vlada su kazali da su dužni 42 milijuna KM. Prošle godine su bili dužni 43 milijun KM, iako su oni rekli da su smanjili dug za 50 milijuna KM, ali taj dug od 42 milijuna KM nije stvarni dug jer pravo stanje uopće nisu prikazali i zato su dobili negativno mišljenje Ureda za reviziju FBiH. Nisu, kao rashodovnu stranu, uopće prikazali sudske presude uposlenika koji su ih tužili zbog isplata iz područja radnih odnosa u iznosu od 3,3 milijun KM. Vanbilančno vode obveze za beneficirani radni staž prema policajcima u iznosu od 2,6 milijuna KM, vanbilančno vode i obveze prema uposlenicima nastale od 2001.-2005. godine, a vanbilančno vode i kredit prema korejskoj vladi koji je podignut u vrijeme kada je bila naša vlada i to za medicinsku opremu za domove zdravlja u iznosu od 4,7 milijuna KM. Znači, stvarni dug vlade je negdje oko 65 milijuna KM, na razini godišnjeg proračuna, plus jamstva u iznosu od 21 milijun KM za kredite koje je podigla Općina Posušje, komunalno poduzeće u Posušju i Općina Grude. To su podatci iz revizorskog izvješća za 2017. godinu.
Ali, ima li prostora za daljnje povećanje plaća?
– Da sam ja danas premijer, korisnici županijskog proračuna imali bi minimalno 15% veću plaću nego što imaju sada, a vjerojatno i 20%. Proračun ŽZH-a u 2017. godini bio je 79,900 milijuna KM, bez kreditnih zaduženja, a u vrijeme mog mandata bio je oko 65 milijuna KM, s tim da smo se zaduživali jer su to, sjetite se, bile godine najvećih kriza u posljednjih 20-tak godina. Unatoč tim poteškoćama, mi smo uspjeli ljudima povećati primanja, i ne samo to – osnovcima od 1. do 4. razreda osigurali smo besplatne udžbenike, stipendirali 40 studenata deficitarnih zanimanja u županiji, a vlada HDZ-a nakon nas sve je to ukinula – i stipendiranje studenata i besplatne udžbenike. Ukinula je i sredstva Sveučilištu u Mostaru. Podsjetit ću da smo mi u ono vrijeme Sveučilištu godišnje uplaćivali od 1,2 milijuna do 1,5 milijuna KM, a 2017. godine prebačeno je samo 148 tisuća KM. Toliko o tome koliko ova velikohrvatska vlast iz ŽZH-a ulaže.
Što je s pomoći obiteljima s djecom, odnosno, naknadama majkama?
– Porodiljne naknade je uvela vlada na čijem sam ja bio čelu. Znači 500 KM i još šest mjeseci za majke koje nisu bile u radnom odnosu 100 KM. I to je umanjeno da bi se, tek prošle godine i donošenjem zakona, to stanje nešto popravilo. Ali, to nije dovoljno iako ima puno prostora.
Gdje je taj “prostor” u proračunu ŽZH-a?
– Proračun 2017. godine, u odnosu na 2009. i 2010. godinu, ali onaj prihodovni dio, je 15 milijuna KM veći. Znate što se sve može napraviti s tim novcem? Možete popraviti gospodarsku situaciju, možete uključiti puno veća primanja majkama rodiljama, subvencije studentima, besplatne udžbenike itd. Zaista je nedopustivo da studenti na Sveučilištu u Mostaru i u BiH godišnju školarinu plaćaju od 2.000 do 6.000 KM. To je pljačka obitelji i prava podjela na bogate i siromašne, prava diskriminacija. Jedan od naših glavnih projekata je subvencioniranje školarine svakom studentu u najmanjem iznosu od 50% jer za to novac postoji. Također, kada se govori o povećanju plaća moram podsjetiti da je na kraju mandata vlade 2006.-2010. na županijskom proračunu bilo 2.068 zaposlenika i njih viška barem je bilo 200, a kraj 2017. broji se 2.394. Imamo još više od 300 novih uposlenika, što znači najmanje 500 viška. Objektivno, da bi županija mogla plaćati i da bi ti ljudi imali pristojne plaće, županija treba imati 1.980 zaposlenika. Jednostavno, ljudi, a ponajviše oni koji su “podobni”, da slobodno kažem ‘uhljebi’ na posao su dovedeni “za ruku”, bez raspisanih natječaja i transparentnosti u zapošljavanju.
S druge strane iseljavanje je stalna tema, usko povezana sa stanjem u gospodarstvu i pogađa i ŽZH?
– Hercegovina je uvijek bila nekako progresivna. Ljudi su odlazili u svijet. I moj otac i rodbina bili su u Njemačkoj i više od 20 godina, tamo zaradili mirovine. Ljudi idu i sada, i to nama nije strano. Ali, tada smo, tih ’60.-’70.-tih godina to pripisivali ono sustavu. Da, zapadna Hercegovina je bila kažnjena od bivšeg režima, nije se značajno gradilo, država nije previše marila. Sada na iseljavanje isključivo tjera politika HDZ-a BiH jer u bilo kakvom javnom poduzeću i upravi ne vidite raspisane natječaje za zapošljavanje. Mi smo ‘nejednaki’ unutar hrvatskog naroda jer je ŽZH županija sa 99% Hrvata i glavni uvjet za zapošljavanje je privrženost, poslušnost i iskaznica vladajućih. Mnogi ljudi na takvo nešto nisu spremni i onda je lakše otići u Njemačku, Irsku, Austriju itd…Druga stvar je što se uposlenicima u javnim poduzećima adekvatno ne uplaćuju doprinosi, a to čini ŽZH i mala je satnica. Ljudi ne žele raditi uz takve uvjete, i ne trebaju raditi. Pogotovo mladi koji žele raditi i za svoj rad biti i adekvatno i pošteno plaćeni, potpuno su u pravu.
Što je s braniteljima?
– Branitelji su izvarani kao nikada. Zašto se zaboravlja da je Zakon o reviziji donesen 2009. godine i da ga je potpisala gospođa Borjana Krišto kao predsjednica FBiH te da se on primjenjivao za vrijeme mandata Zukana Heleza kao ministra branitelja? Postojeća, vladajuća garnitura vlasti, obećala je da će taj zakon promijeniti i prestati s revizijama. Ali, više je ljudi izvedeno iz prava ili su im smanjene dotacije u mandatu HDZ-a u posljednje dvije-tri godine nego tijekom svih prethodnih godina, a koje oni, tobože, jako kritiziraju. Revizija se nastavlja i dalje, a branitelji su prevareni. Trebam li samo podsjećati, da je jedan od formiranja vlasti u FBiH bio i uvjet, da ministar branitelja bude iz reda hrvatskog naroda. Niti jedno predizborno obećanje, od Izbornog zakona, ministra branitelja, javnog servisa ili tv kanala na hrvatskom jeziku, ni prava branitelja, trećeg entiteta itd., nisu ispunili. Sama činjenica da nas je iseljenjem 80.000 manje govori sama za sebe. To su rezultati HDZ-a.
Međutim, što je konačno potrebno uraditi da se promijene te loše slike?
– Pod br. 1: Proračun ŽZH je proračun građana županije i kao takav treba biti dostupan svima. I ljudima u poljoprivredi, i za poticanje malog i srednjeg poduzetništva, koje smo mi, kada sam bio premijer, poticali kada su se za vrijeme krize u svijetu gasile na tisuće poduzeća. Mi smo intervenirali u nekoliko poduzeća da se održe i da ljudi ne ostanu bez posla pa sam bio pozivan na policiju davati izjave zašto smo to napravili. Mi moramo, jednako, vrjednovati i one koji su uposleni u javnoj upravi, i one koji su u privatnom sektoru, a njima posebno jer ulažu i zapošljavaju i moramo im biti servis za lakše poslovanje, poticati ih na što bolji odnos prema zaposlenicima. Vlada mora biti servis građana, a ne građani servis vlade.
Također, potrebno je napraviti sistematizaciju radnih mjesta i višak uposlenih, većinom “uhljebi” koji zapravo ne rade i ne znaju što bi radili – treba im se zahvaliti. Time bi se oslobodio dio novca za subvencije za studente, besplatne udžbenike i prijevoz učenika, veće naknade majkama i realizaciju brojnih projekata.
Da se malo pozabavimo stanjem pravaštva u BiH. Vaša bivša stranka sada je jedna od članica HNS-a i na izbore izlazi u koaliciji sa HDZ-om BiH. Vaša stranka na izbore izlazi u koaliciji sa HDZ 1990 – Hrvatsko zajedništvo, a da ne govorimo o brojnim, minornim, pravaškim opcijama. Zašto je to tako?
– Zaista imamo nekoliko stranaka koje u svom nazivu imaju i ‘hrvatska stranka prava’ i nažalost sve su minorne. Međutim HSP BiH predsjednika Nikole Raguža najpotentnija je i najveća od svih pravaških opcija u BiH i djeluje na njenom cijelom području. Da je to tako pokazat će i izbori. Uvjeren sam u odličan rezultat kao i sjajne rezultate u ŽZH-u jer će ljudi zasigurno prepoznati pravašku ideju i mene kao nositelja liste HSP-a BiH. Od tih svih pravaških opcija mi smo jedina porba aktualnim vladajućim strukturama na čelu sa HDZ BiH. Koji bi bio razlog da se glasa za HSP-HNS ili HSP dr. Ante Starčević ili HDU ako su u koaliciji sa HDZ-om? Pa, onda vam je bolje glasati za HDZ nego za satelite. To je samo zbunjivanje birača. Naša opcija je različita od ovih svih opcija koje, ili imaju vrlo mali broj članova, organizacijski su vrlo loši i mislim da će nakon ovih izbora jednostavno nestati s političke scene kao politički subjekti. Naravno, ne ulazim u karijere pojedinaca koji, vođeni osobnim interesom i pozicijom, obmanjuju javnost i birače da je riječ o strankama, a ne ‘receptu: jedan čovjek-jedna stranka’. Ovome svemu doprinosi HDZ BiH koji je uvijek nastojao i, dobrim dijelom i uspijevao, razbijati pravaški politički subjekt. Isto kao što to čini HDZ u Hrvatskoj, tako to čini i HDZ u BiH. Što se tiče Hrvatskog narodnog sabora (HNS), da, prije četiri godine zagovarao sam članstvo HSP-a u HNS-u. Međutim, a kako se ispostavlja, tu imamo samo ime HNS-a, ali to je, zapravo, znak jednakosti – HNS = HDZ = Dragan Čović.
Vi ste zagovarali članstvo HSP-a, vaše tadašnje stranke, u HNS-u. Mislite li da bi i HSP BiH Nikole Raguža, vašeg današnjeg predsjednika, zbog svega toga što ste kazali, trebao biti članicom HNS-a?
– Prema onom što piše u dokumentima HNS-a, od formiranja prije 18 godina, kada sam također sudjelovao u donošenju odluka, HNS je zamišljen kao nešto potpuno drukčije. Odluke se donose natpolovičnom većinom koju komotno ima HDZ BiH, umjesto dvotrećinskom većinom. Svi ovi drugi predsjednici u HNS-u u ulozi satelita i potpuno nevažni u donošenju odluka. Sve odluke su HDZ-a, odnosno, predsjednika Dragana Čovića. Međutim, da u HNS-u misle ozbiljno, a posebno ta HDZ-ova većina, odavno bi pokrenuli proceduru o donošenju zakona o Vladi FBiH. Prisjetimo se da ministri HDZ-a jedno vrijeme nisu sudjelovali u sjednicama Vlade FBiH jer su bili preglasavani, što je neustavno i nezakonito jer se odluke na sjednici Vlade donose natpolovičnom većinom. Zakon o vladi, koji smo mi imali namjeru donijeti, jamčio bi sigurnost da Vlada ne može donositi odluke štetne za hrvatski narod ili građane BiH jer bi se time poboljšala ravnopravnost u donošenju odluka u FBiH. To je bila jedna od glavnih odluka i zadaća HNS-a od njegovih početaka, a Glavno Vijeće i gospodin Božo Ljubić o tome nisu pokrenuli inicijativu ni u parlamentu ni u stranačkim tijelima. No, što se nas tiče, mi s našim partnerima danas imamo koaliciju Hrvatsko zajedništvo od 12 političkih subjekata među kojima je i pet članica HNS-a te bezuvjetno podržavamo kandidaturu dr. Dijane Zelenika u Predsjedništvo BiH iz reda hrvatskog naroda. Nadam se da će i one istupiti iz ovakvog HNS-a ili da će se postojeći HNS iz temelja reformirati i uistinu predstavljati srž hrvatskog političkog i svakog drugog bića, koji će se zasnivati na pluralizmu i u prvenstvenom cilju – zaštite interesa Hrvata u BiH, a ne kao sada u interesu jedne stranke.
