LJUBUŠKI – Ante Paponja kandidat za načelnika općine Ljubuški kojeg podržavaju HDZ 1990., HSP BiH i Hrvatski savez HKDU-Hrast u intervjuu za Dnevni list govori o razlozima kandidature, ključnim smjernicama svojeg programa kao i prioritetima ukoliko osvoji poziciju načelnika. Ističe kako je ukupni društveni i gospodarski smjer razvoja općine otišao u krivom smjeru, ali i kako Ljubuški ima ogromne potencijale koji stoje neiskorišteni, a koje bi trebalo što prije pokrenuti.
Što vas je najviše motiviralo da se kandidirate za načelnika općine Ljubuški na predstojećim lokalnim izborima?
– Ukupan društveni razvoj naše općine u zadnjih dvadeset godina, koji je otišao u potpuno krivom smjeru, i gdje smo gotovo u svim segmentima društva doživjeli zastoj i stagnaciju, kao i sposobnost oporbe da zajednički nastupa.
Što su temeljni uzroci koji su, kako kažete, doveli do stagnacije i zastoja?
– Ako nekoj zajednici ide loše, to je ponajviše što nije usvojila dobro upravljanje, ili ju ubija samovolja vladajućih pomiješana sa korupcijom. Ne mora biti uzrok tome ni nedostatak novca, nego je mnogo važnija učinkovitost vlasti i ukupnog javnog sektora. To je vidljivo i iz našeg iskustva sa „tranzicijom“ i u vremenu nakon toga , gdje je neučinkovitost vlasti i javnog sektora umjesto gospodarskog rasta proizvela krizu, propadanje i gospodarski zastoj.
Prema vašem mišljenju u kojim segmentima društva se to najviše osjeća?
– Gotovo u svim bez iznimke, u gospodarstvu, javnoj upravi i financijama, lokalnoj samoupravi, političkom životu, kulturi, školstvu, zdravstvu, športu, kao i u odnosu prema veoma važnim društvenim grupama kao što su branitelji i mladi. Od svih je po našu zajednicu najpogubniji zastoj u gospodarstvu, koji je vidljiv golim okom svakom imalo zainteresiranom promatraču, čijem pogledu ne mogu izmaknuti ruševni ostaci nekad značajnih gospodarskih subjekata u našem kraju, u najvećoj mjeri zapušteno i zakorovljeno poljoprivredno zemljište, kao i neki od gospodarskih značajnih subjekata, koji su napravljeni na zdravim temeljima, a sada se nalaze pred zatvaranjem (Mucić&co). U eksplikaciji ovog problema u pomoć možemo dozvati i statistiku kroz metodu relevantne usporedbe sa općinom Široki Brijeg. Naime, prije rata u općini Široki Brijeg bilo je uposleno 4 000 ljudi, a u Ljubuškom 3 700, dok je prema statističkim podacima od 31. 12. 2015. g. u opčini Ljubuški bilo uposleno 3 936 osoba, a u Širokom 6 626. Ukupan izvoz Iz Ljubuškog u 2015. g. iznosio je 26 000 000 KM, a u Širokom 279 000 000 KM. Indeks razvijenosti Ljubuškog je 92,3, dok je kod Širokog 132,4. U ljubuškim školama imamo ukupno 1 940 učenika, dok u Širokom imamo 2 734 učenika. Ovaj mali dio upozoravajućih podataka i činjenica se može provjeriti na web stranicama: www.fsz.ba ,www.fzzp.gov.ba , www.ljubuski.ba i www.sirokibrijeg.ba Najizravnija posljedica ovog zastoje je izostanak radnih mjesta, što je izravno prouzročilo katastrofalnu demografsku depresiju kao posljedicu iseljavanja mladih, ne samo pojedinaca nego i cijelih obitelji, u inozemstvo. Mi, međutim, još uvijek nismo svjesni vremenske dimenzije nevolja koje će nam u bliskoj budućnosti proisteći iz ovog problema.
U slučaju da pobijedite na predstojećim lokalnim izborima, što će biti vaši prvi koraci?
– Zbog veoma složenog stanja u gotovo svim područjima društvenog života, mnoge stvari ćemo morati raditi usporedno. Moj prvi korak će biti usmjeren ka ustanovljavanju stvarnog stanja u oblasti financija i uprave u općini, kroz uključivanje Agencije za reviziju poslovanja, koja će istražiti sveukupni rad i poslovanje općinskih službi u proteklom višegodišnjem razdoblju. Svim nezakonitostima u radu općinske uprave i javnih poduzeća, ustanovljenim od strane ove Agencije, bavit će se tužiteljstvo. Usporedo s tim, reorganizirati ćemo općinsku upravu koja mora postati pouzdan i učinkovit servis potreba naših građana. Reorganizacija neće značiti „progon vještica“, osim u slučaju manjeg dijela onih koji su se ogriješili o zakon. Nama trebaju strukturne promjene, a promjene ljudi nisu strukturna promjena. Prava strukturna promjena je promjena mentaliteta, ponašanja, očekivanja ljudi. Unutar tih struktura moramo pružiti priliku onima koji su sposobni profesionalno i učinkovito obavljati svoje poslove. Isto tako, programom štednje i racionalizacije moramo stvoriti temelje za sanaciju općinskog proračuna, koji nije u ništa boljem stanju od proračuna županije. Osobito je složeno stanje u području javnih komunalnih poslova. Moramo ponovno uspostaviti jedinstveno javno komunalno poduzeće, te raskinuti, od samog početka, nepotrebne i štetne ugovore sa „Albom“, zbog kojih općinski proračun trpi teške gubitke, na godišnjoj razini izražene kroz iznose od više stotina tisuća maraka, postupno smanjiti cijenu vode, do ekonomski održive mjere, što su naši građani i tražili potpisivanjem peticije u svibnju 2015. g. Isto tako, moramo razriješiti problem plaćanja priključka na gradski vodovod u iznosu od 1 800 KM, na način da ako već građani na taj način dragovoljno sudjeluju u sufinanciranju gradske vodovodne mreže, da im se izvrši povrat novca na način da im se ne naplaćuju iznosi potrošene vode do visine iznosa cijene priključka. Potrebna nam je i strategija odlaganja i korištenja građevinskog otpada, kao i obnova kanalizacijske mreže na području užeg dijela grada. Paradoksalno je da se na periferiji Ljubuškog ulažu milijuni maraka u izgradnju kanalizacijske mreže, sa veoma neizvjesnim rokom konačnog dovršenja, dok se u samom središtu Ljubuškog, gdje nastaje najveći dio otpadnih voda, na tom planu ništa ne čini.
Dosta glavobolja našim sugrađanima zadaje i sadašnja organizacija naplate parkinga u Ljubuškom, koja je doslovno „rastjerala“ ljude iz središta grada, a našim obrtnicima nanosi znatne gospodarske štete. Sa prometnim stručnjacima ćemo potražiti nova praktičnija rješenja, koja će zasigurno uključivati definiciju dva ili tri parkinga sa naplatom, te modalitete vremenski ograničenog besplatnog parkinga u samom središtu grada, kao i slobodan besplatni parking svakim radnim danom nakon 17 sati, a nedjeljom cijeli dan. Kao dio rješenja ovog problema je i uvođenje novih standarda u urbanizaciji koji bi uključivali obveznu izgradnju podzemnih garaža u svim stambenim objektima sa više stambenih jedinica.
Koji su glavni prioriteti koje ste postavili u okviru vašeg programa?
– Gospodarstvo je glavni prioritet, jer ono čini sam život. Na žalost, korupcija, pogubna „tranzicija“ i izostanak bilo kakve suvisle gospodarske strategije proteklih godina, lišili su nas nekoliko tisuća radnih mjesta, zbog toga su izostale bilo kakve značajnije investicije, dok smo po stupnju korištenja resursa ostali ispod svake razine.
S obzirom da se radi o složenoj problematici s velikim brojem pitanja od čega mislite početi?
– Moj prvi korak će biti usmjeren ka stručno-znanstvenom jačanju odjela za gospodarstvo, koji će biti sposoban izraditi i provesti gospodarsku strategiju naše općine, koja će uključivati učinkovito pokretanje svih raspoloživih resursa, osiguranje gospodarskog rasta i otvaranje novih radnih mjesta.Moramo ostvariti gospodarsku suradnju po vertikali prema županiji, Federaciji, Hrvatskoj, EU i našoj dijaspori, stvoriti povoljnu klimu za privlačenje investicija, kako u gospodarsku zonu na Zvirićima, tako i u sve druge grane gospodarstva: poljoprivredu, industriju, turizam, energetiku, kulturna dobra i povijesno-spomeničnu baštinu. Investitora zainteresiranih za ulaganje na području Ljubuškog ima i osobno sam sa mnogima u kontaktu, ali ih postojeće političko i društveno ozračje u našoj općini obeshrabruje.
Poznato je kako je Ljubuški nekada bio glasoviti poljoprivredni kraj. Kakvo je stanje danas te postoji li prostor za neke značajnije iskorake?
– Potencijali u poljoprivredi ljubuškog kraja su ogromni, ali je tu stanje najgore, najviše zbog činjenice da naši postojeći „organi vlasti“, kako na lokalnoj, tako i na državnoj razini uporno ne žele prihvatiti činjenicu da je poljoprivreda za svaki normalni narod i državu najvažnija gospodarska grana, da nema uspješne poljoprivrede bez profesionalnog vođenja, materijalne potpore i zaštite države. Stoga i ne čine gotovo ništa da zaštite interese naših poljoprivrednika, i ne pokušavaju se suprotstaviti nekontroliranom uvozu poljoprivrednih proizvoda, pri tom dijeleći kroz poticaje samo mrvice novca od ukupne sume ubranih prelevmana na razini države.
Kako pomoći poljoprivrednicima s lokalne razine?
– Ulaganjem u infrastrukturu, kroz održavanje vodo-natapnog sustava kanala, osiguranje jeftine industrijske vode kroz tlačne sustave, koji u jednom dijelu općine već postoje, ulaganje u sustav hladnjača, u plastenike i staklenike. Bez hladnjača nema uspješnog nastupa na tržištu, dok nam staklenici i plastenici omogućavaju da na optimalni način kapitaliziramo naše klimatske komparativne prednosti. U organizacijskom pogledu moramo težiti udruživanju poljoprivrednika kroz različite sustave kooperativa, te stvaranju braniteljskih zadruga. U administrativno-pravnom pogledu potrebno je nastojanje da se u najvećoj mjeri uklone administrativno-pravne i birokratske zapreke malim proizvođačima.Isto tako, moramo inzistirati na tome da se donese zakon o poljoprivrednom zemljištu kao i da se provede digitalizacija poljoprivrede.
Zagovornik ste obnove proizvodnje duhana! Možete li reći nešto o tomu?
Postoji nekoliko opravdanih razloga da se ponovo okrenemo proizvodnji duhana. Prvi je da u toj proizvodnji imamo veliko iskustvo i dugu tradiciju, drugi je da je naš duhan najbolje kvalitete na svijetu, dok je na trećem mjestu činjenica da je proizvodnja u suvremenim uvjetima bitno jednostavnija i lakša nego prije. Međutim, osim već „provjerenih“ kultura koje uzgajamo, i aktualnog ljekovitog bilja, osobno vidim veliku perspektivu u uzgoju divljeg šipka, koji se već sada percipira više kao lijek nego kao napitak.
Kako riješiti problematiku zemljišta bivše vinarije?
– Moramo ga staviti u funkciju na način da ćemo ga dati kroz koncesije, našim vinarima na području „Plantaže“ u Ljubuškom, a zemljište u Otoku braniteljskoj zadruzi. Prihodima samo od ovih koncesija bi svake godine mogli uložiti znatna sredstva u izgradnju i poboljšanje infrastrukture u poljoprivredi.
Vidimo da u Ljubuškom „bujaju“ veliki trgovački centri! Kakvo je vaše gledište o tomu?
– Na žalost, Ljubuški je u zadnjih petnaest godina pretvoren u pravu „free shop“ zonu, ništa nije učinjeno na zaštiti interesa malih trgovaca, koji su gotovo upropašteni, dok se domaćim značajnijim trgovcima nije pružila nikakva potpora da se ozbiljnije uključe u raspodjelu trgovačkog kolača, ne samo na području naše općine, nego i šire. Pri tom su veliki trgovački lanci pripušteni na područje općine, a da se gotovo nimalo nisu uzeli u obzir i zaštitili interesi naših proizvođača.
Turizam u Ljubuškom ima velike potencijale, kako ih pokrenuti?
– Istina je imamo velike potencijale, ali, na žalost, nemamo nikakvu infrastrukturu. Nemamo niti jednog pristojnog hotela, kamoli onoga sa sportsko-rekreacijskim ili rehabilitacijskim sadržajima, nemamo niti jednog autokampa, a agroturizam nam je u povojima. Neophodno je privući investicije u turističku infrastrukturu, investicije u revitalizaciju i zaštitu kulturnih dobara, povijesno-spomenične i sakralne baštine, za što su investitori već iskazuju interes, te stavljanje tih resursa u funkciju turističke ponude. Tako ćemo stvoriti receptore koji će nam omogućiti uključivanje u bogato i dinamično tržište turističke industrije. Blizina Međugorja daje dodatne impulse, pa zagovaram izgradnju hodočasničke staze do njega, ali bi pri tom njezina trasa morala izbjeći industrijsku zonu. Isto tako, najveći dio toka naših rijeka potrebno je zaštititi i staviti, u najmanju ruku, u status parka prirode, te tako pridonijeti njihovoj značajnijoj turističkoj valorizaciji.
Ima li zainteresiranih za ulaganje u industriju?
– Ima, kako od strane naših poduzetnika, tako onih iz dijaspore, pa i stranih ulagača. Postoji interes za ulaganja u punionice vode, a kako i ne bi, kada imamo toliko izvora vode, o čijoj čistoći kvaliteti ponajviše govori činjenica da je osim u Vitini čovječja ribica otkrivena i u Donjim Studencima. Isto tako, ima interesa za ulaganja u metalnu industriju. Razlozi su opravdani: imamo dobru a jeftinu radnu snagu, skoro tri puta su manji troškovi proizvodnje, blizina velike luke, cestovnih koridora, željezničkog koridora, aluminijskog kombinata itd.
Kako gledate na potencijale Ljubuškog u energetskom sektoru?
– Mi raspolažemo sa znatnim potencijalima u energetici. Tu prije svega mislimo na obnovljive izvore energije: vode, vjetra i sunca. Gradnjo niza malih elektrana na našim rijekama, koje ne bi narušavale njihov ekosustav i prirodnu ravnotežu, dobili bi smo, ne samo značajne količine energije, izvjestan broj novih radnih mjesta, nego bi smo mogli riješiti jedan gorući problem naše općine, a to je besplatna rasvjeta, za sve. Vjerujem da će buduća ispitivanja pokazati da na određenim lokacijama u općini postoji mogućnost za gradnju vjetroelektrana. Isto tako, imamo dovoljno sunčanih dana za gradnju i solarnih elektrana. Zagovornik sam ideje koja bi išla u pravcu postizanja ušteda energije na klimatizaciji javnih zgrada i prostora, na način da njihove krovove „presvučemo“ fotonaponskim ćelijama.
Poznato je kako govorite i o problematici rudarstva. Postoji li, prema vašem mišljenju, prostor za napredak u tom segmentu?
– Tu mislim na naše kamenolome i naše veliko bogatstvo kvalitetnim kamenom. Pri tom moramo promijeniti naše standarde u urbanizaciji, kojom još uvijek dominiraju trendovi „sovjetske betonizacije“, kao i uvozne građevinske komponente, te postupno davati sve više prostora uporabi kamena u građevinarstvu. Ne male su i mogućnosti izvoza.
Kakav je vaš pristup lokalnoj samoupravi i mjesnim zajednicama?
– Funkcioniranje mjesnih zajednica zahtjeva promjene i na političkoj i materijalnoj ravni. Prije svega potrebno je izmijeniti ovaj postojeći nakaradni izborni sustav, zabraniti sudjelovanje političkih stranaka, koje samo zavađaju ljude i kidaju socijalne veze na fundamentalnoj ravni, te uvesti izravni izborni sustav kroz kandidiranje građana, koji bi vjerno odrazio stvarno raspoloženje biračkog tijela. Držim opravdanim da se mjesnim zajednicama omogući znatnija materijalna potpora, ponajviše na način da im se ustupi dio prihoda od koncesija za njihove lokalne potrebe, kako od onih kojima se crpe prirodna bogatstva ili iskorištava zemljište tako i onih kojima se pružaju usluge , a koje se nalaze na njihovom području, i čiji prihod sada međusobno dijele isključivo općine i županije. Pojedine mjesne zajednice moramo izvući iz djelomične prometne izolacije, gradnjom, nasipanjem ili proširenjem postojećih cesta kao što su pravci: Vašarovići (Granići)-Prolog, Romanjka-Prolog, proširenjem cesta od Grljevića i Gornje Vitine prema Širokom, kao i proširenjem ceste Bijača-Zvirići-Stubica-Studenci, koja već sada djelomično funkcionira kao turistička cesta. Isto tako načelo: asfalt, struja, voda, telefon do svake kuće, moramo uvesti kao standard, a ne kako je bilo do sada, da to bude temeljno predizborno pitanje.
Može li se sa lokalne ravni što učiniti za branitelje?
– Potpuni neuspjeh države u kojoj živimo nameće jačanje uloge općina u svim sektorima društva, pa tako i kad je riječ o našim braniteljima i njihovoj borbi za svoja prava. Najmanje što se sa lokalne ravni za njih može učiniti jest da im se osigura ured za besplatnu pravnu pomoć. Isto tako, moramo pristupiti stvaranju fonda za zdravstvenu i socijalnu potporu branitelja, na način da im ustupimo dio komunalnih pristojbi, na primjer: onih od parkinga ili slično. Podupirat ćemo i stvaranje braniteljskih zadruga, putem kojih bi dijelom riješili problem njihove nezaposlenosti, i tako ublažili njihovo teško socijalno stanje.
Kako gledate na probleme s kojima se susreću mladi?
– Mladi su najprije naša sadašnjost pa tek onda i budućnost. Na žalost, u proteklih dvadeset godina gotovo ništa sustavno nije učinjeno da se mladi mogu u sadašnjem vremenu normalno uključiti u život, kroz ispunjavanje temeljnog preduvjeta, a to je zaposlenje. Posljedice su nam poznate, mladi masovno odseljavaju. O uspješnom razrješenju ovog problema ovisit će i opstanak naše zajednice u budućnosti. Ključ za razrješenje ovog problema je u pokretanju proizvodnje i otvaranju novih radnih mjesta. Pored toga, moramo težiti k stvaranju inkubatora znanstvene, materijalne i financijske podrške za mlade, stvoriti kvalitetne programe i aplicirati za EU fondove za zapošljavanje mladih. Isto tako, mladim obiteljima moramo omogućiti kupnju građevinskog zemljišta po povoljnim uvjetima.
Što je s obnovom rada rodilišta u Ljubuškom?
– Blizu pola stoljeća smo imali rodilište u Ljubuškom, i ne znam koji su to „opravdani razlozi“ mogli biti uzrokom njegova gašenja. Nama treba rodilište, dovoljno je samo pretpostaviti s kakvim se nedaćama i rizicima susreću trudnice i rodilje prilikom putovanja do rodilišta u Mostaru ili u Republici Hrvatskoj. Koliki je to gubitak vremena i koliki su to nepotrebni financijski troškovi naših ljudi. Isto tako, na tragu populacijskih mjera, zagovarat ću da se za svako novorođeno dijete u našoj općini izdvoji potpora u iznosu od 300 KM.
Što mislite o hrvatskoj politici u BiH?
– To je povijest neznanja, nedosljednosti, samoizdajstva i neuspjeha. Sve sami neuspjesi: Mostar, Travnik, Posavina, hrvatska izborna jedinica, hrvatski entitet, hrvatski tv kanal, masovno iseljavanje mladih, podjela ionako decimiranog naroda na „naše i njihove“ itd., pri tom je bitno da se „dobro živi“ čak i od nesreće vlastitog naroda. Politika i političari bez vizije, koji sami sebe ponavljaju, stoga kao narod nismo stigli ni blizu kraja tunela, pa izlaz vide samo oni koji hodaju natraške. Međutim, ne treba nas to čuditi, jer velike stranke se lako pretvaraju u „politička čudovišta“ koja, kao i drugdje u svijetu, nisu u stanju provesti nikakav reformski plan.
Što kažete na HDZ-ov predizborni slogan „volim Ljubuški“?
– To vam je kao ljubav ruskog medvjeda, kad te zagrli od dragosti te zgnječi.
Što želite na kraju poručiti biračima?
– Vjerujem u naše ljude, mi smo narod širokih pogleda, nismo mi autisti. Vjerujem u sebe, u svoj program, u svoju kandidaturu i pobjedu na izborima. Izađite na izbore, glasujte, ne bojte se promjena! Zajedno do pobjede na krilima i ramenima naših poštenih i vrijednih ljudi, naših branitelja, naše mladosti i mojih đaka!
Kakvo je vaše viđenje situacije po pitanju kulturnih sadržaja općine Ljubuški?
– Na našem kulturnom obzoru ne mogu se uočiti bilo kakvi obrisi nekakve suvisle kulturne politike, poglavito ne one potrebne, koja bi u sebi zrcalila našu povijest, tradiciju, običaje, koja bi bila u funkciji izgradnje našeg identiteta, koja bi nanovo otkrivala i potvrđivala našu sposobnost uključivanja u suvremene kulturne trendove, koja bi pomirila naše tradicionalno i moderno, i u čijem bi sadržaju dominirali originalni izričaji i duh spontanosti. Pri tom nam nedostaje i osnovna infrastruktura za bilo kakav dinamičan kulturni život.Za praktičan iskorak u kulturi treba nam kulturni centar, skroman, ali funkcionalan, primjeren našim potrebama. Za potporu mladim talentima naročito onima koji su talentirani za ples, likovno crtanje, grafički ili modni dizajn potrebno je osigurati jedan prostor sa nekoliko manjih ateljea i „dvoranom ogledala“ za vježbe i prezentacije. U parku nam treba ljetna pozornica. Imamo i Dom sv. Ante koji zahtijeva obnovu i dogradnju. Trebaju nam neke nove kulturne institucije, kao što je amatersko kazalište, isto tako moramo obnoviti rad kulturnog društva Sv. Ante, osobito njegove glazbene sekcije. Organiziranjem likovnih kolonija u Ljubuškom, s vremenom možemo umjetničkim djelima ukrasiti naš grad. Svake godine u općinskom proračunu moramo osigurati određena sredstva za revitalizaciju i zaštitu barem jednog lokaliteta povijesno-spomenične baštine. Potrebno je razmišljati i o novim kulturnim manifestacijama, osobito onima etno-povijesnog i gastro-turističkog sadržaja.
S obzirom da dolazite iz obrazovnog sustava kako ocjenjujete stanje na tom polju?
– Opće stanje u sustavu je, u najmanju ruku, demotivirajuće kako za nastavnike tako i za učenike, kako zbog sadržaja samog nastavnog procesa, tako i zbog loše infrastrukture. Tu ćemo nešto morati mijenjati. U obrazovni sustav moramo unositi sve više praktičnog rada, sve više upotrebljavati metode aktivnog učenja, a ne samo apsorbirati informacije. Moramo shvatiti da naši učenici nisu „dinosauri“ kao mi, koji smo mogli dnevno čitati i do dvjesto stranica štiva, to su, u najvećoj mjeri, potpuno novi ljudi koji u pristupu učenju preferiraju „on-line“ pristup. Isto tako moramo shvatiti da obrazovnu politiku presudno određuju potrebe društva, a naročito gospodarstva, a ne obratno. Treba nam nova suvremena strukovna škola, i stoga se moramo dati u potragu za donacijama.
Kakav je vaš pristup športu?
Šport nam je silno važan. Naglasak će biti na potpori školskom, amaterskom i svim vidovima rekreativnog športa. Pored toga, trebamo stvoriti sustav za potporu talentiranim športašima, kao i klubovima koji ostvaruju vrhunske rezultate, kao što je rukometni klub „ Izviđač“, koji je primjer uspješne športske strategije oslanjanja uglavnom na vlastite snage i talente.
Očekujete li potporu birača HDZ-a?
– Svakako, veliki dio njih je nezadovoljan stanjem u općini, uglavnom su to slobodni ljudi, oni s kojima smo zajednički stvarali hrvatsku slobodu, koji nisu inficirani stranačkom iskaznicom, i koji se politički ne određuju prema partijskim „naputcima“ nego se rukovode vlastitom savješću i zdravim razumom. U svim strankama postoje razumni, savjesni i dobronamjerni ljudi, nema loših stranaka, samo ima loših ljudi. Svima nam je stalo do boljitka Ljubuškog.
