Igre laži, manipulacija i prevara od danas kreću!

Ne, dragi naši, nije ovo početak koncerta Alke Vuica. Mada je ona nesvjesno, ako ne napisala, onda otpjevala neslužbenu himnu političkih subjekata u predizborno vrijeme. U redu, da se ne bi naši političari našli uvrijeđeni, lažu nas oni cijelo vrijeme a ne samo u ovo predizborno. I dok traje mandat, i na vlasti a i oni u oporbi kažu da bi drugačije radili pa, ako im se da prilika, rade isto, u većini slučajeva.

Bilo bi nepošteno reći da među političkim čelnicima nema i savjesnih ljudi koji bi vrlo rado radili na dobrobit svih građana ove države. Takvi, na žalost, ili ne dobiju izbore, ili ne mogu doći do izražaja iz raznih razloga od kojih je najvažniji onaj da u ovakvoj demokraciji, demokracije zapravo nema. Oni koji se usude reći svoje mišljenje, koji razmišljaju svojom glavom, koji bi drukčije radili pa to napomenu na izvršnim odborima ili drugim sastancima, ili se usrdno bore za vlastite ideale, često budu kažnjeni od vlastite stranke i to suspenzijom djelovanja ili izbacivanjem. Tada osnuju druge stranke u ionako razvodnjenoj političkoj močvari s previše njih, ili odustanu od političkog života.

A politika je prosta stvar. Cilj političke stranke je vlast. No, trebali bi razlučiti neke pojmove. Recimo, sami pojam stranka je definirana u jednoj od definicija kao grupacija ljudi istog uvjerenja. Ideološkog uvjerenja, po mogućnosti. No, u državama poput Bosne i Hercegovine u kojima se vlasti sastavljaju na silu, skoro divlje i nužno te sastavlja se od stranaka sa dovoljnim brojem glasova za ulazak u vlast, nevezano kojoj ideologiji pripadaju, ideološka uvjerenja padaju u vodu jer se nebrojeno puta dogodilo da pojedine stranke pribjegavaju metodama koje se kose s njihovim pravilima. Vođe i članovi stranke koje se diče antifašističkim korijenjima nekada postaju gori fašisti od Mussolinija, u demokratsko-kršćanskim strankama bude notornih lopova na izvoz, i to kradu od siromašnih, a čak se ponekada čuje da se neki političari zovu nacionalistima iako su tek „jučer“ postali dio nacije koju predstavljaju.

Ove naše političke grupacije ljudi su grupacije koje svim metodama žele doći na i obnašati vlast poradi dobrobiti sebe i svojih istomišljenika po korupciji i nepotizmu. Opet, ne svi, ali većina, jer vidjela žaba što rade konju pa digla nogu. Vide drugi da je na vlasti lijepo pa bi i oni.

Jedina metoda dolaska na vlast u demokraciji je pobjeda na izborima. Jedna od metoda dolaska na vlast preko izbora je izborna krađa. To se događa na dan izbora i poslije, do konačne objave rezultata. Još jedna metoda dolaska na vlast preko izbora je predizborna kampanja odnosno privlačenje glasača tijekom nje. U tom periodu koje upravo slijedi naslušat ćemo se bajki i basni, Markovih konaka, nebuloza, jednom riječju: laži. Evo, čitajući priopćenje SIP-a/CIK-a o tome što je zabranjeno političkim strankama i subjektima činiti u vrijeme predizborne kampanje, kaže da je zabranjeno predstavljati se lažno. A predstaviti se iskreno pa lagati, nije zabranjeno.

Mnogi građani će ignorirati sve ovo jer to rade uvijek, ne vjeruju političaru ni da mu dolazi iz kuće. Drugima je posao slušati ih. Treći će širiti te laži predano i vojnički jer žele biti dio elite. A oni najodgovorniji će, kao i do sada, sami se sebi smijati u facu nakon što uvide koliko gluposti mogu prevaliti preko usana. Samo da je istražiti koliko je trenutna vlast ispunila predizbornih obećanja u ove još uvijek aktualne četiri godine mandata.

Jednima će se sve to isplatiti a tko bude živ na prvu nedjelju u listopadu, svjedočit će početku još jednoga vremena nakon kojega će se malo toga promijeniti na bolje. Jer, ruku na srce, gledamo većinom iste face, slušamo iste priče, živimo iste živote, pa zašto bi se nešto i mijenjalo na bolje. Ne daj ti Bože gore jer tko zna na što su sve ovi naši sposobni. Živio dan kada demantiraju skeptike. A do tada, u sljedećih mjesec dana, uživajmo svi zajedno.

Ipak, prije nego sama kampanja doživi vrhunac i dođe dan izbora, bilo bi dobro napomenuti da je izlazak na izbore pravo. Nije obveza, iako bi možda trebala biti, ali jest pravo kojega treba iskoristiti. Ne mora se nužno ni glasati, postoji mogućnost ubacivanja praznog ili, još bolje, da ne bi netko nešto naknadno zaokružio, precrtanog glasačkog listića koji postaje nevažeći. Ali tada barem osoba s pravom glasa zna da nitko nije glasao u njezino ime jer je upisano u biračkom spisu i potpisano da je izlazak na izbore obavljen. Jer, nezadovoljni građani neka znaju da je i neispunjen glasački listić poruka, i to kakva, svim političkim čimbenicima. Pravimo se da ih briga.

Marko Čuljak / Dnevno.ba