U organizaciji Bratovštvine sv.Stjepana Prvomučenika i Matice Hrvatske ogranak Grude u Gorici je dana 08.09.2017 godine otvorena likovna kolonija u čast Zvonke Bušića-Taika. Pokrovitelj organizacije je bilo Ministarstvo hrvatskih Branitelja RH i Ministarstvo Branitelja ŽZH. Sudionici kolonije su likovni umjetnici od Vukovara do Dubrovnika, kao i umjetnici iz Herceg-Bosne.

 

Na otvaranju su bili prisutni predstavnici zakonodavne i izvršne vlasti ŽZH, od kojih valja izdvojiti Predsjednika Vlade ŽZH Zdenka Ćosića, te ministra Branitelja ŽZH Mladena Begića, kao i predstavnici Braniteljskih udruga iz ŽZH, među kojim su bili i predstavnici UZB iz cijele ŽZH. Posebna gošća je bila supruga pok.Zvonke Bušića Taika, Julienne Bušić. Program su u glazbenom dijelu uveličale članice glazbene skupine iz Gorice koje su pomno odabranim repertoarom dodatno razgalila srca gostiju u dupke punoj crkvi u Gorici u kojoj je organizirana ta svečanost.

Za govornicom su se smjenjivali gosti koji su u nadahnutim obraćanjima veličali lik i djelo 32-godišnjeg uznika Zvonku Bušića-Taika.Tako su o njemu govorili Mario Bušić ,predsjednik Matice Hrvatske ogranak Grude, književnik Tomislav Marijan Bilosnić iz Zadra,te njegova supruga Julienne Bušić autorica knjige o njihovom zajedničkom životu “Ljubavnici i luđaci.“

Likovnu koloniju je otvorio ministar Branitelja ŽZH Mladen Begić koji je u nadahnutom govoru govorio o liku i djelu Zvonke Bušića-Taika u čiju čast je kolonija i otvorena.

Ministar Branitelja RH Tomo Medved je poslao pismo isprike kojim obavještava organizatore u Gorici kako nije u mogućnosti prisustvovati otvaranju likovne kolonije zbog neodgodivih obveza i u kojem pismu se i on osvrće na veličinu Zvonke Bušića-Taika u novijoj hrvatskoj povijesti.

Članovi UZB ŽZH iz cijele ŽZH su svojim dolaskom na otvaranje likovne kolonije pokazali kako naša udruga također cijeni lik i djelo Zvonke Bušića Taika 32-godišnjeg uznika koji je završio svoj ovozemaljski život 01.09.2013 godine. Prije otvaranja likovne kolonije načinili su zajedničku fotografiju s Julienne Bušić koja fotografija će naći počasno mjesto u arhivi naše udruge. Svoje tamnovanje Zvonko Bušić-Taik je odležao zato što je sa svojom suprugom Julienne Bušić oteo zrakoplov na relaciji New York-Chicago,prethodno ostavivši u pretincu Newyorške podzemne željeznice bombu od koje je poginuo jedan policajac a trojica su ranjena. Njegova supruga je u zatvoru provela 13 godina ali ga je svo vrijeme vjerno čekala dok nije pušten iz zatvora 2008 godine kada se vraća u RH gdje mu je priređen veličanstven doček kao i u njegovoj rodnoj Gorici. Borba njega i njegove supruge protiv Jugoslovenskog režima datira već od 1970 godine kada su pisali i bacali letke sa antijugoslovenskim sadržajima ukazujući na diskriminaciju koju Srbi pod krinkom SFRJ čine Hrvatima u toj nakaradnoj tvorevini,zbog čega je bio proglašen antidržavnim elementom broj 1.

Nekako život, lik i djelo Zvonke Bušića-Taika ima velikih odnosno nevjerojatno bliskih zajedničkih elementa s UZB a sada pogledajmo koji su:

1.Inicijali Zvonke Bušića su Z.B.a te inicijale ima i naša udruga Zaboravljeni Branitelji (Z.B.)

2.I Zvonko Bušić i naša udruga se bore za idealno društvo bez diskriminacije,majorizacije nekih pripadnika neke etničke skupine ili skupine Branitelja,a i on Z.B i naša udruga doživljavaju pri tom proganjanja,uvrede, diskriminacije, primjenu represivnih mjera i svih drugih mjera jer govorimo istinu koja boli više od laži.

3.Sudbina Zvonke Bušića je zapečaćena višegodišnjom robijom jer je bio jako usamljen kao stepski vuk ukazujući na nepravdu dok sudbina naše udruge još nije zapečaćena jer nas ima,premda i mi nekoliko godina ukazujemo na nepravdu u svim segmentima društva, a poglavito u pravima Branitelja, ali na svu sreću jako smo dobro organizirani,nismo sami i sva je prilika kako ćemo upravo mi određivati sudbine drugima.

4.Zvonko Bušić-Taik je dočekao slobodu hrvatskog naroda premda u tamnici i došao je takoreći u „slobodnu“ Hrvatsku koju je vrlo brzo upoznao ali na žalost u drugačijem svijetlu nego je to sanjao, za koju je bio spreman dati svoj život, jer to nije bila Lijepa naša o kojoj je sanjao već “lijeva naša“ koja ga je i odvela u višegodišnju tamnicu. I naša udruga je dosanjala isti san kao i Zvonko Bušić samo što je razlika između njega i nas što smo mi svo vrijeme tog dosanjanog sna živjeli u nedosanjanom snu hrvatske slobode i čistoće gledajući svakodnevno nepravdu u oči dok je on tamnovao sanjajući.

5.I Zvonko Bušić i naša udruga su u potpunosti svjesni tko i za koji račun vlada „lijevom“ našom od rata na ovamo a to nam nije bila namjera ni u ludilu.

6.Zvonko Bušić nas je na kraju u svemu prevazišao jer je kao nagradu svima nama dao svoj život kao zalog budućnosti svima nama da više ne gledamo i ne trpimo diskriminaciju onih protiv kojih se on čitav život borio, i upravo kada je bio na ulazu vrata raja shvatio je kako on kao jedna od najvećih moralnih veličina Hrvatske mora svojim osobnim činom sve nas protresti da se probudimo iz ružnog sna u koji su nas uveli ovi koji nad nama vladaju od rata na ovamo.

Dao j svoj život 01.09.2013 godine i sahranjen je u Aleji hrvatskih Branitelja na zagrebačkom groblju Mirogoj. Na njegovom nadgrobnom spomeniku piše:

„Za one koji su pali u borbi za domovinu nikada ne reci da su mrtvi. Oni su heroji i oni će za nas uvijek biti živi. U budućnosti kada vi budete uživali blagodati i ljepote Hrvatske domovine i slobode,malo tko će se sjetiti koliko znoja, suza i krvi je proliveno za tu vašu slobodu. Zato…. zastani, sjeti se između kratke molitve za one vrle domoljube koji su patili i ginuli da bi Hrvatska živjela. Moja osobna sudbina bijaše tamnica da sam ostvarivanje mojih snova o slobodi morao dočekati na robiji. Zbogom prijatelji! Čuvajte našu domovinu Hrvatsku.
23.01.1946-01-09-2013.Zvonko Bušić.Taik.“

Ovaj nadgrobni spomenik na njegovom grobu upravo vjerno oslikava čitav njegov život.

Mi koji bi trebali uživati plodove njegove borbe upravo na današnji dan 08.09.2017 godine doživljavamo uklanjanje spomen ploče poginulim pripadnicima HOS-a u Jasenovcu od te naše „lijeve i partizanske“vlade. Od rata na ovamo suočeni smo kako najveći neprijatelji hrvatske države vode i igraju Užičko kolo na hrvatskom tlu noseći na svojim glavama zvijezdu petokraku zbog koje su Zvonko Bušić-Taik i njegova supruga Julienne tamnovali višegodišnje robije. Zbog koje su stotine tisuća Hrvata pobijeni i tamnovali u njenim tamnicama i kazamatima. Da li Zvonko Bušić Taik tamnovao i dao svoj život da bi zvijezda petokraka živjela?Da li bi ga njegova supruga Julienne vjerno čekala svih ovih godina da je znala kako su njegova i njena borba uzaludne?

Da li je konačno uzaludna borba UZB jer i naši članovi vjerno čekaju svog dragog s višegodišnje tamnice u kojoj on čeka ostvarivanje svojih prava, naših prava?

Ni jedna borba nije uzaludna. Svaka borba rađa sjeme nove nade,novog postojanja. Dokaz u prilog tome je jučerašnje otvaranje likovne kolonije u čast Zvonke Bušića-Taika, jer i jučer je kao i tisuće puta dokazano kako njegov duh živi, kako je već odavno pušten iz zatvorene boce i svako malo se negdje pojavi ali nikada do kraja, do temelja, jer čeka da se ovaj izopačeni hrvatski narod probudi i još više popravi. Da konačno zvijezdu petokraku u ništavilo pretvori,da joj se ni za sjeme ne zna. Jer u njoj je sadržano sve ono zbog čega je Zvonko Bušić Taik tamnovao, zbog čega je dao svoj život. Stoga se probudimo i nastavimo njegovo djelo koje započeo,a njegovo je djelo simfonija u kojoj te krvave, đavolske petokrake nema nigdje na obzoru.

Započnimo i završimo konačno akademsku i administrativnu lustraciju u hrvatskom narodu jer bez nje se ne može načiniti niti jedan korak dalje. To od nas očekuje Zvonko Bušić Taik , tisuće drugih mrtvih uznika hrvatskog naroda,ubijenih i poginulih hrvatskih Branitelja,vrlih domoljuba,umjetnika hrvatskog naroda. A kada završimo s njom Zvonko Bušić Taik će nas sve pomilovati svojim divnim i prirodnim osmjehom anđela iz raja u kojemu nas očekuje.

SirokiBrijeg.info / Vlado Marušić