Povijest današnje gimnazije »Fra Dominika Mandića« na Širokom Brijegu duboko je vezana uz franjevce koji su 1844. godine došli u Hercegovinu iz Bosne Srebrene i ovdje počeli javno djelovati. Zahvaljujući franjevačkoj zauzetošću za opće dobro i obrazovni razvoj svoga pomlatka, po propisima tadašnjih zagrebačkih gimnazija, odlukom Hercegovačke franjevačke provincije i Uprave naukovnog zavoda u Širokom Brijegu u školskoj godini 1889./90 utemeljen je prvi razred gimnazije.

Godinu dana kasnije osnovan je i drugi razred, dok je treći razred osnovan 1897. godine dolaskom innsbruških profesora. Od tada dolazi do konstantnog rasta gimnazije zahvaljujući tadašnjem ravnatelju fra Mirku Matijeviću i fra Didaku Buntiću. Četvrti je razred osnovan 1900. godine, da bi u najvećem jeku dogradnje južnog krila gimnazije u franjevačkom Probandatu u Širokom Brijegu tijekom 1903. godine uveden i peti razred. Jedna od novina u gimnaziji bilo je otvaranje iste za eksterne učenike (eksterniste), odnosno one koji nisu imali namjeru ući u svećenički red.

Brojni profesori imali su doktorate znanosti

Sve do 1904. godine, kada ju je fra Didak Buntić preimenovao u Franjevačku gimnaziju, širokobriješka je gimnazija nosila naziv Probandat. Naime, fra Didak je prva osoba koja ju je službeno nazvala Franjevačka gimnazija u svome dopisu provincijalnom starješinstvu. Godine 1910. postao je ravnateljem gimnazije i ista se pod njegovim vodstvom kvalitetom uzdigla i stvorila pretpostavke za stjecanje prava javnosti. To se dogodilo u školskoj 1917./18. godini kada je na Širokom Brijegu održana prva matura s pravom javnosti, čime se širokobriješka Franjevačka gimnazija svrstala uz bok Isusovačke gimnazije u Travniku i Franjevačke gimnazije u Visokom.

Naime, širokobriješka se gimnazija tada reformirala u pravu, javnu i potpunu gimnaziju. Na krilima odluke o dobivanju prava javnosti, fra Didak je Buntić kao ravnatelj gimnazije predložio franjevačkim provincijalima osnivanje konvikta za profesore franjevačkih gimnazija, a kao provincijal već 1920. predlaže gradnju nove gimnazijske zgrade na Širokom Brijegu. Mjesto provincijala mu je otvorilo nove mogućnosti pa je odlučio mlađe i nadarene učenike poslati na inozemne studije po Austriji, Švicarskoj, Francuskoj i Italiji.

Plodove svoga rada, nažalost, nije uspio vidjeti. Rana smrt mu nije dozvolila vidjeti udarene temelje nove zgrade gimnazije u listopadu 1924. godine i potpuno stjecanje prava javnosti širokobriješke gimnazije koje joj je 1926. godine posebnom odredbom dodijelila Vlada Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Nova velebna zgrada njegove gimnazije dovršena je u školskoj 1931./32. godini, a već sredinom tridesetih godina proglašena je najboljom školom takve vrste u staroj Jugoslaviji. Od 20 profesora, u školskoj 1938./39. godini, njih 15 je imalo titulu doktora znanosti, što najbolje govori o vizionarskim planovima fra Didaka Buntića.

„Gimnazijska zgrada, prema tadašnjim godišnjim statističkim izvješćima, udovoljavala je svim školskim i higijenskim propisima koji su u ono doba vrijedili. Profesori, nakon okončanja teološkoga studija, završavaju studij iz predmeta koji predaju na gimnaziji, a nerijetko iz toga predmeta postižu magisterije i doktorate. Kako bi životni uvjeti učenika bili na što višoj razini, Provincija na rijeci Lištici – uz Fratarsku mlinicu iz 1860., a dijelom i u samoj mlinici – podiže hidroelektranu kako bi gimnazijska zgrada, konvikt, samostan te prateći objekti imali rasvjetu i vodu za piće i potrošnju. Na samostanskom imanju sijalo se žito i uzgajalo voće i povrće da bi djeca imala što bolju i odgovarajuću prehranu“, istaknuo je u razgovoru za Bljesak.info zamjenik provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Ivan Ševo.

Partizani su potpuno uništili Franjevačku gimnaziju 1945.

Imajući na umu važnost ovog događaja i značaj širokobriješke gimnazije za razvoj hercegovačkog puka, Hercegovačka franjevačka provincija iz Mostara, Franjevački samostan na Širokom Brijegu, Županija Zapadnohercegovačka, Grad Široki Brijeg i sama Gimnazija »Fra Dominika Mandića« u utorak i srijedu, 02. i 03. listopada 2018. godine, priređuju proslavu 100. obljetnice prve mature s pravom javnosti u gimnaziji na Širokom Brijegu.

Prvoga dana u samostanskoj dvorani na Širokom Brijegu bit će održan Međunarodni znanstveno-stručni skup na kojem će sudjelovati 20 izlagača različitih obrazovnih profila. Drugi dan proslave ove obljetnice započet će svetom misom zahvalnicom u 10 sati u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu, nakon koje će u školskoj dvorani biti upriličena prigodna priredba koju sa svojim profesorima priređuju i vode učenici gimnazije.

„Odluka o dobivanju prava javnosti širokobriješke gimnazije iz 1918. godine predstavljala je veliki poticaj, ne samo za obrazovni, nego i za gospodarski i kulturni razvoj ovoga kraja. Ovom proslavom, naime, želimo dostojno obilježiti taj povijesni trenutak i našim učenicima i široj javnosti pokazati kakvu je ulogu ova gimnazija imala kroz povijest. Vjerujem kako će ova proslava naše učenike učiniti ponosnima te biti motiv drugim učenicima da završavaju ovu školu“, kazao je u razgovoru za Bljesak.info Miro Bošnjak, današnji ravnatelj širokobriješke gimnazije i član organizacijskog odbora za proslavu spomenute obljetnice.

Širokobriješka je franjevačka gimnazija prvi put prestala s radom u zimu 1943. u jeku krvavih borbi Drugoga svjetskog rata i tada je gimnazijski prostor pretvoren u bolnicu za njemačke vojnike. Za Široki Brijeg kobne 1945. godine partizani su zapalili gimnazijsku zgradu, a preostale knjige, zajedno sa župnim maticama, uništili 1947. godine, čime su nestali svi gimnazijski kabineti i zbirke te knjižnica s oko 70.000 svezaka. Partizansku najezdu na Široki Brijeg preživjelo je samo 7 profesora.

„Na čelu cijele njezine organizacije bila je Hercegovačka franjevačka provincija, jer je gimnazija uistinu bila veliki provincijski projekt. Sve do te kobne godine franjevci su izuzetno uspješno upravljali obrazovanjem u ovome kraju. Godine 1955. gimnazija je ponovno otvorena, a najveće zasluge pripadaju Petru Leki, koji se morao suočavati s brojnim otporima komunističke vlasti. U obnovljenoj gimnaziji, za vrijeme ravnateljstva Ante Vasilja (1962. – 1980.), događale su se silne promjene u organizaciji školstva. Sve je kulminiralo 1979. godine kada se čudnovatim Šuvarovim Zakonom o školstvu ukidaju gimnazije i uvodi tzv. usmjereno obrazovanje“, objašnjava Miro Bošnjak.

Željko Olujić, Jure Klarić, Ćiro Grubišić, fra Mladen Hrkać, Drago Zovko Đido, Mile Boras, Andrija Zeljko, fra Vinko Nikolić, samo su neki od članova Odbora za obnovu gimnazije u Širokom Brijegu na čijem se čelu nalazio Antun Vrdoljak. Zahvaljujući njihovoj inicijativi i borbi da se gimnazijsko obrazovanje ponovno uvede u sustav školstva, širokobriješka je gimnazija treći put rođena 1990. godine, a prvi su učenici u njoj upisani u školskoj 1991./92. godini. Obnovljenu gimnaziju na velebnoj svečanosti 19. svibnja 1993. otvorio je tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.

Gimnazija je imala spasonosno poslanje i prometejsku ulogu

Od tada do danas kroz širokobriješku gimnaziju je prošlo 3550 učenika. Brojna su poznata i uspješna imena iz svih sfera društvenog života pohađala širokobriješkoj gimnaziji ili predavala u istoj (Ćiril Kos, Gojko Šušak, Slobodan Praljak, Zvonimir Janko, Serafin Hrkać, Lucijan Kordić, Pero Zubac…). Učenici širokobriješke gimnazije vrlo su često donosili i još uvijek donose najbolje nagrade s mnogobrojnih natjecanja u kojima sudjeluju. U konkurenciji 452 hrvatske škole širokobriješka je gimnazija 2010. godine osvojila prvo mjesto na svehrvatskom natjecanju „Lijepa naša“ u Puli.

„Kristalno je jasno kako je ova franjevačka gimnazija svojim radom, europski profiliranim programskim sadržajima, svojom ulogom i izvrsnim dometima djelovanja, proslavljena zaslugama i postignućima uzornih profesora te odabranih učenika među kojima je više poznatih ljudi u Domovini i svijetu, što su bili dostojni franjevačke žrtve, časti širokobriješke gimnazije i uspravna hoda svojih pređa, imala spasonosno poslanje i prometejsku ulogu ne samo za hercegovački puk, nego i za narod na širem području na kojem žive Hrvati“, naglasio je fra Ivan Ševo u razgovoru za Bljesak.info.

Današnji ravnatelj širokobriješke gimnazije Miro Bošnjak ističe kako je, ipak, teško uspoređivati jedno vrijeme s drugim, jer svako vrijeme ima svoju mjeru vrijednosti i teško se može kazati koja je gimnazija bila bolja.

„Ne možemo se oteti činjenici kako danas imamo djece širokog obrazovanja, promijenila se svijest o školstvu i obrazovna struktura roditelja koji mogu adekvatno pratiti obrazovni put svoga djeteta, a kada svemu tome dodamo i bogatstvo medija koji nude razne vrste samoučenja, promjena u obrazovnim procesima je evidentna. Međutim, gimnazija je bila i ostala najbolja škola i to nije moje subjektivno mišljenje. Naime, gdje god smo se pojavljivali, redovito smo osvajali visoka mjesta i najbolje nagrade. U pravilu su naši učenici prepoznatljivi. Oni su danas na brojnim rukovodećim pozicijama i vrlo uspješni u svome poslu (akademici, doktori znanosti, rektori, dekani, olimpijci…). Dovoljno je reći kako naša gimnazija samo još nije dala nobelovca“, zaključio je Miro Bošnjak.

Gimnazija »Fra Dominika Mandića« u sustavu je financiranja Županije Zapadnohercegovačke i njihova je komunikacija, kako ističe ravnatelj Miro Bošnjak, dobra. Međutim, danas je najveći problem gimnazije smanjenje broja učenika. Ona danas broji 460 učenika raspoređenih u 20 odjela, tri manje nego prošle godine, a čak 10 odjela manje nego prije četiri godine kada su gimnaziju pohađala 702 učenika.

Ivan Kraljević / Bljesak.info