Vrijeme je da se počnu neke stvari razotkrivati, dosta je bilo šutnje, a jedan od tih rijetkih koji ne želi šutiti i prikrivati kriminal je naš franjevac fra Mario Knezović koji svojim riječima mnogim “sljepcima” otvara oči.
Nedavno je predstavljena knjiga ”Nisam šutio – otvoreno o crkvi, politici i društvenim događanjima” u kojoj se fra Mario kao autor knjige kroz bojne tekstove dotiče najvažnijih tema koje se odnose na razne društvene događaje. U njegovim kolumnama su posebni mali ljudi, a svojim odnosom prema njima daje im na važnosti.
Da fra Mario šutiti neće, pokazao je kroz brojne svoje poruke kojima i dan danas ostaje dosljedan sebi, svojoj misiji da bude glas naroda i borac za istinu i pravdu i na tome mu kao portal SirokiBrijeg.info izrazito zahvaljujemo i osjećamo olakšanje kojima kroz svoje riječi nam daje volju u borbi protiv zla i nepravde koja nas okružuje.
U nastavku donosimo komentar sa facebook stranice fra Maria vezan za skandale oko kupnji diploma u BiH, a nakon toga njegovu kolumnu za portal Fratar.net iz 2014. godine, kada prvi puta javno spominje čudno stečene diplome iz privatnih škola u fakulteta
“U Hrvatskoj je u tijeku provjera svih stečenih diploma. Svaka čast. Hoćemo li to dočekati u BiH? Možda bi to provjetrilo i relaksiralo stanje napetosti. Sve diplome provjeriti, kupljene i protuzakonito stečene dokinuti. Valjalo bi. Uvijek sam mislio da čovjek kad stekne znanje može do zarade i novca. U BiH je očito drugačije i tko ima novac, ima “diplome”. Jedna Božja zapovijed kaže ne ukradi, a još jedna ne reci lažno svjedočanstvo. Krađa je imati lažnu diplomu, a lažno svjedočanstvo predstavljati se po tituli tako stečene diplome”, napisao je Knezović na svom Facebook profilu.
Diplome iz „večernjih škola” (kolumna Fra Mario Knezović / Fratar.net/ 9.mjesec 2014. godine)
Dugo je kružila, a i danas se čuje, šala na račun Hercegovaca i njihove okretnosti. Kada bi, šala kaže, Hercegovca upitali zna li plivati, on bi rekao da ne zna, ali da može priskrbiti potvrdu da zna. Time je rečeno da je važno imati papir, a znanje nije bitno. Nekada mi ovoj šali nalikuju privatne škole i fakulteti za stjecanje diploma iz svih mogućih područja. Neću biti isključiv pa tvrditi da nema privatnih fakulteta koji ozbiljno rade svoj posao, kao ni studenata koji marljivo stječu znanje i zavrjeđuju svoje diplome. Ali, vjerujem da ćete se složiti, malo je neobično da se te škole i fakulteti neumorno reklamiraju kao da se prodaje deterdžent ili povrće na tržnicama.
Kakva razina znanja i koje procedure postoje u takvim privatnim fakultetskim ustanovama zorno je pokazao student Alden Karalić iz Ilijaša. On je diplomirao na Fakultetu poslovnih aktivnosti (FPA) na Univerzitetu u Travniku. Jednom je rečenicom šokirao nazočne u dvorani kada je izgovorio: “Da sam znao da je ovako lako, završio bih i srednju…” Karalić je tom rečenicom ostavio iznenađenima nazočne profesore i asistente. Koliko se doznaje on je 2008. godine izgubio pravo na školovanje u Srednjoj strojarskoj školi u Sarajevu, jer ni iz trećega puta nije uspio svršiti prvi razred. Nakon toga, ekspresno je, prenose mediji, svršio Srednju ekonomsku školu u Širokome Brijegu i diplomirao na Univerzitetu u Travniku.
Ovu vijest su s čuđenjem primili u javnosti. Ali sve je ostalo na čuđenju. Samo je iskrenost ili naivnost, shvatite kako hoćete, Aldena Karalića razotkrila što se zbiva oko nas. Ovakav scenarij bi samo zadovoljio „Večernju školu” koju je kao televizijsku satiričnu emisiju vodio Željko Pervan i njegovi suradnici. Ove škole se više čak i ne zovu večernje, nego napredne i stručne. U njih se ide u pola bijela dana i više nema nelagode i srama kao prije zbog toga što se u njima stječu diplome i znanja. Još kao dijete sjećam se da mi je susjed u poodmaklim godinama, kako ne bi izgubio posao, išao na doškolovavanje u tzv. Večernju školu i uvijek je znao reći kako mu je drago da je pao mrak i da ga ne vide okolni prolaznici da u tu školu ulazi i izlazi. Sada više ni noć ne može prekriti sve veći mrak koji nastaje oko nas zbog upitnih stručnjaka koji će sutra zauzeti odgovorne pozicije i voditi nas u bolju budućnost, kako oni kažu. Zamislite kirurga koji treba operirati, a jedini mu je adut papir i diploma kao onomu Hercegovcu s početka priče koji ne zna plivati ali ima papir da zna.
Muža gleda u novčaniku
Naziv „sponzoruša” je pejorativan izraz koji nije lako objasniti, ali ga je lako shvatiti. To je po prilici djevojka ili mladić koji se u drugu osobu navodno zaljubljuje, a glavni pokretač te zaljubljenosti je novac, ugled, popularnost, slava itd. Na žalost takvih veza je sve više. Vidjet ćemo na televizijskim ekranima i tisku oronule starce kako pored sebe vode mlade djevojke koje su i po pedeset godina mlađe od njih. Oni to zovu ljubav. No, kako se i u što osobe zaljubljuju razotkrila je (ne)zgoda kada je mlađahna djevojka vlasnika Formule1 Bernija Ecclestona njega zamijenila s Ivom Dražićem i njemu, svjedoče nazočni, prišla kao da je njezin voljeni Eccleston. Navodno taj Dražić dosta sliči imenovanomu bogatašu. Eto, to su takve ljubavi u kojoj ova djevojka očito nije previše Ecclestona gledala u lice i oči nego samo u novčanik. Ovdje nema šanse da bi Mladen Grdović zapjevao „nije u šoldima sve”.
Cigani dijele BiH
Ovoga sam ljeta imao prigodu biti na nekoliko narodnih veselja ili pučkih „derneka”. Na tim skupovima uz janjetinu, piće, narodne igre, gangu, borbe bikova okupi se velik broj ljudi. Takva mjesta su „Meka” za preprodavače galanterije. Ti su preprodavači uglavnom Romi ili narodski rečeno Cigani. Gledam njihove štandove i zaključujem sljedeće: U Hercegovini gdje su Hrvati većina oni dobro znaju koje će zastave i dresove klubova prodavati. Tu su Hrvatska, Dinamo, Hajduk, Luka Modrić itd. No, na sličnu događaju u Nevesinju vidio sam kako prodaju dresove Srbije, Crvene Zvezde, Partizana, Branislava Ivanovića itd. Usto i sami mijenjaju kape na svojoj glavi u odnosu na područje gdje borave. Na događaju kod Konjica uglavnom sam zamijetio dresove reprezentacije BiH, Edina Džeke, Vedada Ibiševića, Želje, Sarajeva i tek stidljivo se može negdje u kutku vidjeti da prodaju i dresove Dinama i Hajduka.
Zna prodavač Cigo tko tu živi i da bi u masi Bošnjaka mogao naići i koji Hrvat jer ih nisu sve protjerali iz toga kraja. Tako obični prolaznik ili stranac ne treba previše pameti da zaključi u kakvoj zemlji živimo i na čijemu se području nalazi. Pogledajte Cigin štand i sve vam je jasno. Oni bolje crtaju granice od Vensa i Ovena koji su svojedobno prikrajali granice u BiH. Za ovo ne možemo reći da su to „ciganska posla”, nego bosanskohercegovačka tužna zbilja.
Otac protiv sina
Svašta se u svijetu događa. Upravo kada čuh šokantnu vijest da je prijateljica jedne djevojke zatrudnjela s njezinim ocem, čitam izjavu oca iz Engleske koji je strašno pogođen činjenicom što je njegov sin osam godina spavao sa ženom svoga brata. Riječ je o sinu i popularnome dugogodišnjem igraču Manchester Uniteda Rayanu Giggsu i njegovu razočaranom ocu Dannyju. Otac je razočaran što je klub odlučio Giggsa uposliti kao jednoga od trenera. O tome je otac Danny rekao: “Za dobra je trenera najvažnije povjerenje, a ja ne vidim kako mu igrači mogu vjerovati poslije onoga što je učinio rođenomu bratu. Čovjeka sudite po njegovim djelima. Ako je opće poznato da je on lažov i prevarant, kako mu itko može vjerovati.” To reče Danny razočaran sinom Ryanom i još je dodao: “Otišao sam gledati utakmicu Cardiffa i Manchester Uniteda prije nekoliko mjeseci, i to samo zbog toga što je on bio na klupi. Čim je ušao na teren, napustio sam stadion. Svi navijači Cardiffa su mu zviždali, a to nije bilo zato što je igrač Uniteda, već zbog onoga što je učinio bratu.”
Ovaj stav oca Dannya ohrabruje. Nije lako izgovarati istinu koja se tiče vlastitoga djeteta. Ali obrana poštenja i moralnih načela je važnija od svega. Iz ovoga je naučiti kako ne trebamo od svojih zlih sinova ili kćerki stvarati anđele. Istina i kršćanska načela moraju imati prednost nad rodbinskim vezama. Naslušali smo se izjava majki i očeva kako je njihov sin zlatni dečko, a nevjesta živi vrag i obrnuto. (Fra Mario Knezović / Fratar.net/ 9.mjesec 2014. godine)
SirokiBrijeg.info
