ŠIROKI BRIJEG – Na današnji dan 23.12.2015. godine u prepunoj šporskoj dvorani na Pecari u Širokom Brijegu, održan je spektakularni koncert Marka Perkovića Thompsona.
Publika je u transu pjevala sve pjesme, dvorana je bila premalena kako bi primila sve Thompsonove štovatelje koji su na ovaj koncert došli iz cijele Hercegovine, Dalmacije i dijaspore. Sve u svemu, to je bio koncert za pamćenje u Širokom Brijegu, što možete pogledati na ponuđenom videu:
Bradonje umalo odgodile koncert
No, nije sve tako bilo krasno nekoliko sati ranije. Naime, na današnji dan 23.12.2015. godine, kao i ovih dana po svijetu su se odvijali teroristički napadi i zastrašivanje naroda kako bi vlast ljude mogla držati što više pod kontrolom.
Taj silni strah se prelio i na naše područje, tako da je MUP ŽZH bio u “punoj” pripravnosti, ali nesposoban i tada za bilo što, kao što je i danas, ali vjerujemo i nadamo se kako će oni već nekako uskoro profunkcionirati.
Oko 14 sati na Obilaznoj cesti u Širokom Brijegu zaustavljen je plavi kombi u kojem se nalazila skupina od 7-8 “bradonja” koji su prolazili kroz Široki Brijeg i navodno išli ka Mostaru.
U to vrijeme dobivam poziv “policijskim riiečnikom napisan” – Kombi pun nekih bradatih likova, koji izgledom, oblačenjem i ponašanjem asocijaraju na tamo neke teroriste.
Nije bila zaj…, Thompson na Pecari, Polnoćka sutra na Brigu, nikome nije bilo svejedno i ništa se nije prepuštalo riziku, a pogotovo da javnost nije informirana o svemu tome. No, postojala je “kvaka” kako sve to izvesti, a ne utrati strah narodu? Teška odluka se tada morala donijeti.
Dolazak pred zgradu PU Široki Brijeg
Dolazim pred PU Široki Brijeg u 14 sati i 20 minuta, taman u pratnji policije pred ulaz u samu zgradu se uparkirava famozni plavi kombi pun “bradonja” i stoje parkirani, i stoje, i stoje, nitko ne izlazi nekih 15-ak minuta. Policija se oko njih “uskomešala” kao djeca pred božićnom jelkom 5 minuta do ponoći, a ja poput “novinarskog lešinara” čekam i čekam trenutak izlaska da zabilježim trenutak.
Uočavaju me policajci, prilaze mi i prosipaju priču kako ne smijem slikati, te ih ignoriram ali u meni se već počinje “podizati inat”, te sam se pomakao nekoliko metara niže kako bih izašao iz prostora PU Široki Brijeg. U tom trenutku prilazi mi drugi i tjera me da se maknem, na što sam mu pokazao novinarsku iskaznicu i tražio da me uhiti ako ima razloga i prestajem s njim ulaziti u daljnju komunikaciju. On se nakon toga povlači i odlazi u policijsku zgradu.
Dolazi Šerif Pero
Već se nešto u međuvremenu počinje dešavati i iz kombija izlazi vozač koji je doista asocirao na nekog “vehabijskog radikala”, i ulazi u policijsku zgradu a ja počinjem slikati i dok sam “štrokao” u tom trenutku iz zgrade izlazi “policijski radikal” Pero Kožul koji prema meni ide poput nekog šerifa i kao da je netom prije dvije minute spasio Zemlju od udara asteroida i obraća mi se bezobraznim tonom da ne slikam, na što sam tražio da spusti taj svoj ton i da jedino tako možemo pričati, ili me slobodno može uhiti ako želi! Nakon toga Pero smanjuje ton i ulazimo u normalnu komunikaciju te me uvjerava kako je najbolje ne objaviti tu vijest jer bi nastalo pravo “sra…”. (Naravno, znam i ja to!)
Teška odluka je bila na meni da li objaviti ili ne objaviti tu vijest javnosti. Nisam se previše obazirao na to što je pričao ali slušao sam ga samo iz razloga jer je bio korektan u tom trenutku što se komunikacije tiče, jer da je tada nastavio biti “gov…”, bio bi i ja definitivno. Rekao sam mu ako se bilo što dogodio kako ću njega smatrati odgovornim jer se radilo o ozbiljnoj situaciji, te ću vidjeti što i kako.
Nakon što je otišao, nedugo nakon toga iz policijske zgrade izlazi vozač kombija i napušta policijsku postaju te odlazi u smjeru Mostara. Za njima u pratnju kreće jedno civilno vozilo sa policajcima za svaki slučaj kako bi “sretno” stigli do svog cilja.
I tako je na današnji dan, 23.prosinca 2015. godine za javnost “zataškana” priča koja je mogla izmijeniti neka naredna dešavanja. Mislim kako sam tada donekle korektno postupio ne iznoseći to u javnost i ne stvarajući frku i strah među narodom. Ali da se nešto doista ozbiljno tada dogodilo, sigurno bi mi bilo žao što sam javnosti prešutio. No na sreću sve je prošlo u najboljem redu, ali teško kako ću u budućnosti prešućivati tako neke stvari, kao što PU Široki Brijeg prešućuje puno toga i gdje se dojam ostavlja kako je Široki Brijeg miran Grad i kako ovdje se ne dešava ništa što se ne dešava i drugdje kao i to da nema nikakvog kriminala što je jedna velika laž.
Mili Marušić / SirokiBrijeg.info
