U nedjelju, 10. srpnja 2016., pod večernjom svetom misom u 19,00 sati u novoj crkvi na Humcu osmorica novaka, položili su svoje prve privremene zavjete na godinu dana u Redu manje braće:
fra Franjo Ćorić, župa Čitluk,
fra Nikola Drljepan, župa Čapljina,
fra Josip Duvnjak, župa Šuica,
fra Ivan Hrkać, župa Široki Brijeg,
fra Daniel Majstorović, župa Drinovci,
fra Josip Malić, župa Kongora,
fra Franjo Markić, župa Kočerin,
fra Ivan Slišković, župa Široki Brijeg
Završivši uspješno godinu novicijata u samostanu na Humcu te kušajući franjevački način života pred nazočnom braćom i pukom položili su zavjete čistoće, poslušnosti i siromaštva u ruke našega provincijala fra Miljenka Šteke.
Prije svete mise ceremonijer fra Marin Karačić protumačio je tijek misnoga slavlja i obreda zavjetovanja, a na početku mise prigodom riječju sve nazočne pozdravio je humački gvardijan fra Velimir Mandić i zahvalio novacima na godini koju su proveli u samostanu na Humcu. Uz provincijala fra Miljenka, gvardijana fra Velimira Mandića, meštra fra Slavka Solde sv. misu suslavilo je još 35 fratara, među kojima su bili trojica crnaca iz Konga, naši misionari u Kongu fra Ante Kutleša i fra Filip Sučić. Nazočili su i naši bogoslovi, časna braća, časne sestre, rodbina naših zavjetovanika i mnoštvo puka Božjega. Uslijed silne vrućine sa svačijeg lica curio je znoj, ali to nije nikome smetalo da dostojanstveno i pobožno slavi sv. misu za naše zavjetovanike s molitvom u srcu i na usnama da im Bog dadne mir i ustrajnost. Misno slavlje svojim je pjevanjem uzveličao veliki župni zbor s Humca pod ravnanjem gosp. Zdenka Vištice, a naši postulanti su posluživali.
Nakon što je meštar fra Slavko Soldo prozvao kandidate te što su oni izrekli svoju molbu za pripuštanje na zavjete, provincijal fra Miljenko je kandidatima i svima nazočnima u svojoj homiliji sljedeće uputio:
„Dragi kandidati za prve zavjete: fra Franjo, fra Nikola, fra Josipe, fra Ivane, fra Danijele, fra Josipe, fra Franjo i fra Ivane! Dragi roditelji i obitelji naših kandidata! Draga braćo fratri, braćo i sestre!
Naš redovnički temeljni dokument, Generalne Konstitucije, kažu za zavjete sljedeće: „Ispunjavajući potpunije krsnu posvetu i odgovarajući božanskome pozivu, braća se zavjetovanjem poslušnosti, siromaštva i čistoće, posve predaju Bogu kojega ljube iznad svega, sklapaju savez s Bogom, te njihov život postaje kao trajna žrtva prinošena Bogu u ljubavi (usp. GK, 5). Dakle, krštenje je nositelj svega! Veliki papa sv. Ivan Pavao II, govoreći o krštenju, rekao je otprilike sljedeće: Kad roditelji donesu dijete na krštenje i svećenik ih upita `Što tražite od Crkve Božje za svoje dijete?`, oni obično odgovore `Tražimo krštenje`. Onda je Papa nastavio: Tim odgovorom roditelji zapravo kažu: `Tražimo svetost, jer cilj krštenja nije postati samo kršćanin nego postati svet!
Evo, danas pred nama stoje ovi mladi fratri koji, nakon godine kušnje, traže dopuštenje da u našoj zajednici polože svoje prve redovničke zavjete. Ali nije to krajnji razlog zašto su oni danas ovdje. Njihova molba zapravo glasi: Dopustite nam da u vašoj zajednici položimo svoje zavjete te s vama zajedno, živeći na franjevački način, postignemo svetost na koju je Gospodin pozvao sve nas i koju jedini on može dati.
Eto, to je puni sadržaj i smisao njihove molbe i njihove nazočnosti ovdje. Ali i mi ostali, braćo i sestre, koji smo večeras ovdje okupljeni, nismo došli samo zato da kao promatrači nazočimo ovom svetom činu.
Mi smo večeras tu, a sutra ćemo biti drugdje, radit ćemo jedni ovo drugi ono, ali što god mi radili, gdje god mi bili, u kojem god zvanju ili zanimanju mi živjeti – cilj nam treba biti svima isti, kako to današnje Evanđelje kaže: Boga i bližnjega svim srcem i dušom ljubiti, raditi svim snagama na slavu Božju i spas svoj i svojih bližnjih te tako izvršiti Božju volju i postići svetost.
Sveto pismo kaže: „Ovo je, naime, Božja volja: vaše posvećenje ..“ (1 Sol 4,3). Punina Božje volje i želje za nas je, dakle, ne samo da postanemo dobri ljudi, očevi, redovnici, svećenici odnosno dobre majke ili redovnice, nego da postanemo svete majke, sveti očevi, sveti nastavnici, sveti liječnici, sveti inženjeri, sveti redovnici, sveti svećenici, sveti biskupi i tako dalje.
Jasno, nitko ne može samo svojim silama postići svetost. Svetost je Božji dar, a Bog ga želi dati svakome, ako mu to mi ljudi omogućimo. Život koji ne završi svetošću promašen je život, bez obzira o kojem se zvanju radilo.
Kad Isus u današnjem Evanđelju kaže – to čini i živjet ćeš! – želi nam, preko ova dva glagola, poručiti da Bog nije stvorio čovjeka kao statičko (nepomično, ukočeno) biće, nije ga stvorio odmah dokraja, nego je ostavio jedan dio čovjeka da ga dovrši u suradnji sa življenjem samog čovjeka. To je ono što sv. Augustin želi izreći kad kaže: Stvorio nas je bez nas, ali nas neće bez nas otkupiti. Bog je u svojoj dobroti htio da čovjekovo dovršenje – a to je njegova svetost i ulazak u Nebesko kraljevstvo – bude plod Božjeg i čovjekovog djelovanja. Pogledajmo što to znači u praksi.
Adam i Eva stvoreni su sveti, ali u toj svetosti nisu bili „učvršćeni“, „stabilizirani“, dovršeni. Tu učvršćenost i dovršenost Bog je ostavio učiniti zajedno s njima. Zato im je dao slobodnu volju kojom su mogli sudjelovati u tome. Adam i Eva trebali su slobodno i dragovoljno prihvatiti Božji plan, držati se „rajskih“ propisa „svojih zavjeta“ koje im je dao i dati pristanak na svoju svetost i dovršenost po Božjem planu. Tada bi bili u tome zauvijek učvršćeni. Ali, na žalost, nisu to učinili. Na zavodnički glas poželjeli su bez Boga i mimo Boga živjeti (usp. Post 3,5). Time su sagriješili, izgubili izvornu svetost i prijateljstvo s Bogom te i nama kao svojim potomcima donijeli mnoge nevolje.
Mi se rađamo bez one izvorne svetosti koju su Adam i Eva imali na početku. Ali budući da nas je Krist – slika Boga nevidljivoga – kaže drugo čitanje – otkupio, dobili smo sva sredstva potrebna za postizanje svetosti. Krštenje, na koje se oslanjaju i redovnički zavjeti, nas preporođuje, vraća nam izgubljenu svetost, ali ne u učvršćenom obliku. Za njega se moramo, uz svesrdnu Božju pomoć, tek izboriti življenjem!
Imamo slobodnu volju i možemo sve to upotrijebiti pravilno i tako konačno postati sveti. Ali bitka za osobnu svetost nije nimalo laka. I uz naš bok stoje zavodnički glasovi koji nas pozivaju na drugu stranu. Tu je zavodnički glas zloga duha, zavodnički glas naših bližnjih i daljnjih, te zavodnički glas našega tijela. Tko hoće biti Kristov, a to znači svet, mora se Kristu suobličiti životom – živjeti kako je on živio i učio. Intenzivno slušati glas Božje riječi, jer samo time može neutralizirati zavodnički glas svijeta i zloga duha. Mora se hraniti presvetom Euharistijom, jer će bez nje ubrzo posegnuti za nekom drugom, otrovnom hranom. Dakle, sve što nam treba za svetost, Bog nam je dao. Činit tako! Pitanje je samo hoćemo li to svojom slobodnom voljom iskoristiti ili upropastiti.
Dragi kandidati za prve zavjete, vi ste se odlučili iskoristiti na pravi način svoju slobodu, u kojoj je svatko od vas, vjerujem, na osoban način čuo ove Isusove riječi: Idi pa i ti čini tako! Zato ću s radošću, u ime Crkve i našega Reda, primiti vaše zavjete siromaštva, poslušnosti i čistoće.
Dok vam ovo govorim, istovremeno vas pozivam da već od početka svoga redovništva imate stalno na umu cjelovit Božji plan s vama, a taj je vaša svetost koju ste pozvani ostvariti upravo po zavjetima – čini tako! Sve što je manje od toga neće biti ni vama, ni ovoj provinciji, ni puku, ni Bogu na radost. Bog ostaje pri svom naumu da vas posveti, a vi stavite svoju volju u Božju volju, svoje planove u Bože planove, i prihvatite se bogatih sredstava svetosti koje imamo u Crkvi, koja prihvaća i potvrđuje vaše zavjete. To će onda sigurno rezultirati vašim posvećenjem. Hvala odgojiteljima fra Slavku i fra Ivanu koji su vas, sa svom braćom ovoga samostana na čelu s gvardijanom fra Velimirom, i braćom čitave provincije, do sad pratili na putu posvećenja!
Evo, na vas, i na sve nas zazivam zagovor zaštitnice naše Provincije, BDM na nebo uznesene, koju je Bog na divan i izvanredan način uresio svetošću kao Majku svoga Sina. Amen.“
Zatim su kandidati pristupili polaganju zavjeta.
Nakon mise slijedilo je fotografiranje s provincijalom fra Miljenkom te meštrom fra Slavkom i gvardijanom fra Velimirom koji je sve prisutne pozvao na okrepu tijela u samostanskom klaustru, gdje je uslijedilo čestitanje i druženje.
