Chevrolet Camaro – taj legendarni američki automobil koji je od momenta svog rođenja istog časa bačen u vatru i od šezdesetih godina prošlog stoljeća na tržištu američkih Muscle-car automobila nudi savršenu alternativu za Ford Mustang.
Ispočetka je Mustang bitku po bitku dobivao taj rat, da bi se krajem sedamdesetih cijela priča izjednačila i takvom ostala do današnjih dana.
Doduše, Camaro je za mnoge i dan-danas u podređenom položaju u odnosu na Mustang, no Chevrolet je svejedno uporan i pod svaku cijenu želi zadržati horde fanova koji se oko svakog novog detalja vezanog uz Camaro i u današnje vrijeme itekako vesele.
…a imaju i zašto, jer Camaro iz generacije u generaciju sve više „vuče“ prema nostalgiji koju su tijekom duge povijesti ovog modela potaknule neke doista posebne izvedenice ovog legendarnog američkog automobila.
Kada je u sklopu prošle generacije Camara na tržište izašla verzija ZL1 nitko izvan Amerike nije bilježio neprospavane noći i tresao se na sam spomen ovog modela i legendarne oznake koja je tom prigodom uskrsnula. Dapače, većina je europskih časopisa ovaj (pre)težak i (previše) nezgrapan automobil u odnosu na vitke i fit Europljane proglasila neupotrebljivim. No u Americi je ZL1 usprkos svemu tome zabilježio sasvim solidnu prodaju i ispao jednim od poželjnijih sportskih automobila koji su tijekom posljednjih godina na tržište dolazili s markicom „made in USA“.
Tome je jednim dijelom pomogla relativna bezličnost SS-verzije, a drugim sama oznaka koja u Chevroletovom opusu već desetljećima označava nenormalno puno snage za jedan automobil.
Stoga je Camaro ZL1 velik broj ljudi ostavio ravnodušnima, no nikoga nije razočarao.
Aktualna generacija Camara uz sebe veže nekolicinu dobrih i loših stvari. No ona najgora veže se uz činjenicu da je zbog Fordovog dodvoravanja europskom tržištu i Chevrolet odlučio Camaru podariti 4-cilindrični motor koji izuzev određene količine snage ne troši poput nekog ratnog razarača ili svemirskog broda.
No time je i Mustangu i Camaru oduzet dio osobnosti, te su se odluke oko 4-cilindraša pod poklopcima motora ta dva automobila ispostavile kao krive i apsolutno nepotrebne, ma koliko su u tehnološkom smislu Ameri zbog silnog truda otišli daleko.
Mislim, ako se mene pita, američki Muscle-car mora imati megalomansku zapreminu motora, osam cilindara raspoređenih u slovo „V“, hrpetinu konja i pomalo ruralni dizajn u sklopu kojeg sedamdesete nikada nisu prestale biti aktualne. Stoga američki automobil s četiri cilindara i dvije litre zapremine ni uz dvadesetšest Turbo-punjača nikada ne bih mogao vidjeti kao nešto poželjno, a ni potrebno, kad smo već kod toga.
Uglavnom, ovaj novi Camaro sa sufiksom ZL1 nema problema s promicanjem ekoloških ideja. Vozači ovog automobila ne moraju biti opterećeni s time koliko su vjeverica i netopira spasili, te kolike ozonske rupe nastaju iza njih pri ubrzavanju.
Ovaj Camaro nije Prius ili neki sličan „ekološki-nastrojeni“ stroj koji za cilj ima spašavanje planete ili neku tome sličnu glupost, već se radi o automobilu koji je uz sporadične urlike bez problema u stanju upropastiti organizam vozača i sporadično mu razmjestiti organe. Samim time je riječ o automobilu koji ne pati od dvostrukih mjerila ili poremećaja osobnosti, kao što je to slučaj s nekim drugim automobilima na tržištu, te je već samim time vrijedan spomena i štovanja.
Tome u prilog prvenstveno ide LT4-motor koji uz osam cilindara i megalomanski velike zapremine raspolaže s nekih 640 konja i čak 868 Nm maksimalnog okretnog momenta koji je prisutan praktički od okretanja ključa u bravi paljenja.
Moram priznati da me sva ta silna snaga s jedne strane veseli, dok me s druge ipak pomalo i čudi, jer je razlika u količini rado galopirajućih mehaničkih životinja između ove izvedenice Camara i najjače verzije Corvette (odnosno Z06) tek nekih 10 konjskih snaga. No kako u Chevroletu nikada nisu brkali publiku vezanu uz ta dva modela (za razliku od npr. Porschea, koji je potrošio hrpu vremena za kalkuliranje količine snage modela Cayman i 911, kako bi kupce 911-ice zadržao tamo gdje jesu), cijela ta priča zapravo i ne treba ispadati čudnom.
S druge strane ipak čudi da se Camaro ZL1 na tržištu pojavljuje s 10-brzinskim mjenjačem, umjesto Corvette koja za Chevrolet ipak predstavlja sam vrh ponude modela.
Doduše izuzev čak 10 brzina i činjenice da je takav mjenjački sklop svoju premijeru doživio unutar Camara još više čudi da je isti razvijen u suradnji s Fordom, što za mnoge štovatelje obje marke predstavlja svetogrđe, jer zapravo anulira razloge njihovog vječnog prepucavanja i dobrim ih dijelom radi budalama koje se bore za krive stvari.
Što se šasije tiče, u Chevroletu se kunu u napredak i tehnologiju kakvom se čak i puno skuplji sportski automobili ne mogu pohvaliti, a tu je i provedena kura mršavljenja u sklopu koje je novi Camaro ZL1 u odnosu na stari lakši čak 91 kilogram.
Taj će se manjak kilograma uz cijelih 60 konja razlike u odnosu na stari Camaro ZL1 apsolutno vidjeti i u domeni performansi, te je usprkos (zasad) šutnji iz Chevroleta po tom pitanju za pretpostaviti kako će ubrzanje do stotke trajati nekih 3,5 sekundi.
Isto tako vrijedi pretpostaviti i da će novi Camaro ZL1 bez problema potegnuti i do maksimalne brzine od 300+ kilometara na sat, za što je pak izuzev viška snage i lakše karoserije zaslužno i nekih stotinjak sati, koliko su inženjeri proveli pimplajući po karoseriji i raznoraznim otvorima na njoj, ne bi li dobili „automobil koji na cesti i na stazi može parirati najboljim sportskim automobilima današnjice“.
Uglavnom, kad se sve zbroji i oduzme, nema razloga sumnjati u taj dio priče, jer već u teoriji i bez nekih konkretnih mjerenja ovaj Camaro doista djeluje impresivno.
Od opreme i igračaka unutar nove generacije Camara već postoji itekako puno detalja koji kupce privlače u salone, no ZL1 sve to diže na još neku potenciju, jer izuzev „Magnetic Ride Control“ ovjesa i „Performance Traction Management“ sustava ova najjača verzija Camara ima i nekolicinu detalja koji bi se mogli opako dopasti potencijalnim kupcima.
Prvenstveno je to kočioni sustav koji u maniri najboljeg potpisuje tvrtka Brembo, a zatim su tu 20-inčne kovane felge s ogromnim 285/30 i 305/30 gumama koje pak potpisuje tvrtka Goodyear.
Tu je naravno i za ovaj Camaro posebno napravljen diferencijal, a sve zajedno će budnim okom pratiti Chevroletov „Performance Data Recorder“ i bilježiti performanse u svako doba dana i noći, te vozaču davati informacije s kojima će automatski biti omogućeno preseravanje po forumima i društvenim mrežama.
Dakle idila, zar ne?!
Što se pak ostalih detalja tiče, iz Chevroleta poručuju kako će se „uskoro znati više“, pa se nadam da to „uskoro“ podrazumijeva salon automobila u New Yorku, gdje bi se Chevrolet Camaro ZL1 po prvi puta trebao pokazati javnosti.
Doduše, za ostatak detalja Chevrolet i nakon salona u New Yorku ima vremena, jer je sam početak proizvodnje planiran negdje do kraja godine, pa vjerujem da će informacije zajedno s rezultatima pojedinih testiranja nastaviti stizati na kapaljku i malo-pomalo slagati cijelu sliku oko ovog već u teoriji fascinantnog automobila.
Automobili.hr
