Razumijem ratove. Ne opravdavam, samo razumijem. Neki narod ne voli drugi narod zbog vjere, teritorija, nafte … i svim raspoloživim i rasprskavajuće ubojitim sredstvima ih pokušava poniziti i uništiti.

Ali, ovo ne razumijem: jedan narod uzme, izdvoji nježnu, osjetljivu, ranjivu, ranjenu skupinu svog! naroda, ponudi joj neku siću, televiziju i svjetla reflektora – i ponizi ih, izloži, izruguje, osvijetli ih najjačim svjetlom u kojem se vide sve njihove rane, boljke, jad, bijeda, osamljenost, jadnost, gadnost…

Uvjere ih da su nešto posebno i da je sve samo zabava… Samo zabava onima koji to gledaju, koji su dovoljno jadni i ništavni da vide da postoji još netko jadniji, bijedniji, osamljeniji od njih samih.

Postoji li dno civilizacije? Što li je to ako jedna karika, jedna nijansa nije Ženim sina?
Koliko tužan moraš biti da u najljupkijim godinama, ili najzrelijim godinama daješ sebe, svoju dušu i svoje tijelo na oglede nekim isfrustriranim, zlim pit bulovima koje žele udomiti svog sina?

Svog divnog sina, koji se zbog par novaca prodaje i bira pod budnim okom ovih besmislenih žena koje nisu postigle ispunenje u ničemu, nego posežu za svjetlima pozornice da pronađu „idealnu“ snahu? Prostitucija na najjače. A uvijeno u neobavezno, veselo i šareno biranje, zanimljive zgode, smijeh, sve popraćeno kamerom i velikom televizijom, lalala, što tu može biti loše?

Sviđa vam se sve dublje i sve crnje dno televizije koja promovira dekadenciju svih vrsta na svim nivoima, uvijek i svuda?

Razapinju se jadnice koje vjerojatno nemaju obitelj, koje nikad nisu čule da su princeze vrijedne divljenja, ljubavi, prihvaćanja, da su vrijedne da se za njih bori čovjek koji će ih čuvati i voljeti brinuti se za njih bez obzira na sve istambulske konvencije i zakone i bilo što drugo što ćemo izmisliti da zaštitimo žene. Da su one – te koje su dragocjene i koje biraju, koje postavljaju standarde, koje ne dopuštaju da se moralna ljestvica spusti zbog nekog bezveznjaka i njegove glupe mame?

Tko štiti ove jadnice koje su prijavljene u svim takvim šouovima, koje su izrugivane, postavljene kao lake mete, kao meso, kao glineni golubovi zlih jezika, nepristojnih pitanja, ponižavajućeg tretmana?

Dolores Čović / SirokiBrijeg.info