Najvažnija stvar u življenju svakog vjernika je da otkrije Božju svrhu za svoj život. Otkriti što je Bog stavio u mene i onda to živjeti, ostvariti namjere koje je Bog imao kad me je stvarao. Božja se svrha savršeno uklapa u naš život tu gdje jesmo, gdje živimo, gdje radimo. To je moja i Njegova priča, posebna priča.

Živjeti Božju svrhu čuva nas od lažnih neuspjeha – u poslu, odnosima, obrazovanju – možda to što mi radimo nije u Njegovoj volji. Naprotiv, saznanje Njegovog plana daje nam snage da se žrtvujemo, daje nam važnost, pokreće nas, čini nas radosnim i ispunjenim.

Praznine u nama stvorene su s razlogom. One nas na poseban način povezuju s Bogom, uvlače u Božju prisutnost, one nas potiče da istražujemo u molitvama, da postajemo znatiželjni. Stvoreni smo s tim prazninama da tražimo Boga, nađemo Boga i doživimo ispunjenje.

Moderan čovjek prestao je tražiti, sve nam je dostupno, želimo se sakriti u masi, želimo sigurnost, planiramo penziju… a tko planira svoju vječnost?

Rupe, naprotiv, nisu praznine. Praznine je stvorio Bog, a rupe stvaraju grijeh. Đavao nas nastoji udaljiti od praznina u našem srcu i želi nas uvaliti u rupe grijeha, one nas privlače, usisavaju u nered i kaos i kojeg sami sebe više ne možemo izbaviti. One prisiljavaju da ih zatrpavaš svakakvim smećem koje nudi ovaj svijet.

Bog je stvorio prazninu koju samo On može popuniti – a to je naša čežnja za Njim. Gladni smo Boga konstantno. Još je Sv Augustin rekao: Jer si nas Bože, stvorio za sebe i nemirno je srce moje dok se ne smiri u tebi. On je stvorio okruženje, formu, kontekst i svako odvajanje života iz konteksta u kojem je nastao, život će umrijeti. Izvuci ribu iz vode, uginut će. Uberi cvijet, uvenut će. Živi svoj život izvan slike iz koje si stvoren, mrtav si.

Bog nas je već blagoslovio, ali su ti blagoslovi na Njegovom putu za naš život, a ne na našem putu i kad bi živjeli život u koji nas On poziva, ti bi blagoslovi jurili za nama. Mi uglavnom tražimo da se Bog uklopi u naš život i blagoslovi naš izbor.

Zato nam treba Duh sveti, spasenje jer izvan Boga ne možemo biti. Ali možemo glumiti, pretvarati se, graditi reputaciju, karijeru. Zatrpavati rupe u nama. Pretvaramo se da su ljudi izvori, glumimo izvore, ali ljudi su samo kanali, a Izvor je jedan. U Njemu je naš osjećaj vrijednosti, naš identitet.

Ako ga ne nađem ja sam beskućnik – sve dok ne nađem svoj dom u Njemu.

Dolores Čović / SirokiBrijeg.info