Maja, moja poznanica, prije nekoliko godina išla je s likom kojeg je nekoliko tjedana prije upoznala, na vikend. Crno jaje, Opatija. Lijep hotel, more, priroda, bazeni, sauna… I Maja i ajmoreć Pero, proveli su nezaboravan vikend, voleći se višekratno, jer su gospodari svojih tijela, koja su bila stvorena za uživanje.
Nakon povratka, Maja ga je otkantala, Pero nije previše plakao za njom, bila je to avantura, i njihova su se tijela samo nakratko srela u veselju.
Međutim, Maja je ostala trudna, zalutao je neki glupi spermić, nije se moglo toliko paziti… pokazalo se da nakupina tih stanica Peru uopće ne zanima i on joj je nudio lovu za čišćenje tog sranja.
No, Maja je imala oko 35 godina i nije htjela propustiti priliku da postane majkom. Gospodarica svog tijela i svoje maternice odlučila je roditi. Novo tijelo, koje se rodilo, zove se Karlo, sad je prelijep plavokosofrčkavi dječačić koji za svoje skoro tri godine začuđujuće crta jer je Pero slikar koji voli grafike.
I tako, Maja, gospodarica svoje maternice odlučila je roditi, a Pero, gospodar svog tijela, ali ne i Majinog, želio je da abortira. Perino tijelo nije više zanimalo Majino tijelo pa ga je ona tužila za alimentaciju, povlačila ga po sudovima dok je on pokušavao svim silama izvući se iz tog sranja i želio je ostati gospodar svog tijela i dalje.
No, Maju njegovo tijelo nije više zanimalo, sad ju je zanimao novčanik. Pero zasluženo plaća alimentaciju sudskom odlukom i više nije gospodar ničega, uhvaćen je u klopku gospodarice svoga tijela.
(Ovo je priča o apsurdnosti argumenta pobornika pobačaja da je žena vlasnica svoga tijela, i da odluku o abortusu treba donijeti sama – samo jedan od nelogičnih argumenata „za pobačaj“)
Dolores Čović / SirokiBrijeg.info
