Umiremo i iseljavamo. Bolni su podatci o natalitetu i mortalitetu općenito u BiH, a osobito među Hrvatima.
Tako npr. područje koje obuhvaća općinu/grad Široki Brijeg bilježi negativne pokazatelje. Sve župe širokobriješkoga dekanata, u odnosu na prošlu godinu, imaju manje stanovnika. Bolna je činjenica da i gradska župa bilježi minus.
Po župnim podatcima 200 osoba je u župi Široki Brijeg manje od prošle godine. Ako je tako u Širokom, gdje se iz seoskih župa doseljavaju mladi bračni barovi, gdje ipak u odnosu na druge krajeve BiH ima i zaposlenja, onda možemo samo zamisliti kako je to porazan podatak. O drugim krajevima da i ne pričamo.
Fratar koji dobro poznaje stanje u Tomislavgradu kaže da u cijeloj duvanjskoj krajini ne živi stalno više od 12 tisuća žitelja. Drugo su popisi koji nisu precizni pa se na njima nađu odseljeni ili oni koji privremeno dolaze.
Propast pronatlitetne politike, nepravda u društvu, pravna nesigurnost, niske plaće, propast javnih i drugih poduzeća, skupo studiranje i usluge tome su doprinos. Naravno, uz sve to izgubilo se pouzdanje u Božju providnost kad su naše obitelji imale brojnu djecu.
Ostaje nam hrabriti roditelje u rađanju djece. Ostaje nam potaknuti one koji mogu da isplaćuju veće plaće, a maje gomilaju dobit. Ostaje nam pozvati vlast da se prestane baviti svojim probitkom i korupcijom. Ostaje nam na koljenima moliti Svetoga Josipa i Majku Božju da nas Bog oslobodi od ove „kuge“ nestanka.
dr. fra Mario Knezović
