Neki smatraju kako je Čovićevo obećanje na dodatno mobiliziranje hrvatskog naroda jasan znak davno započete predizborne kampanje i zaoštravanje međunacionalne retorike te drskim ultimatum, drugi da je njegova izjava opravdana. No, ono što je znakovito je da su mnogi na ovu vijest reagiraju emotikonom ‘smajlića’, ali i s komentarima ‘Za tebe pušku neću nositi’, ‘Mobiliziraj svoje u kući’, ‘Ne uvlači narod u svoje spletke’ itd.

Izjava predsjedatelja Predsjedništva BiH i predsjednika HDZ-a BiH kako će, ukoliko ne dođe do rješenja za Izborni zakon u sljedeća tri mjeseca on “dodatno mobilizirati hrvatski narod kako bih ga upozorio na to što radi brojniji narod”. To je bila iskra koja je ‘zapalila’ korisnike i komentatore na društvenim mrežama.

Mišljenja i komentari su različiti: neki smatraju kako je ova Čovićeva izjava jasan znak davno započete predizborne kampanje i zaoštravanje međunacionalne retorike te drskim ultimatum, drugi da je njegova izjava opravdana. No, ono što je znakovito je da je mnogi na ovu vijest reagiraju emotikonom ‘smajlića’, ali i s komentarima ‘Za tebe pušku neću nositi’, ‘Mobiliziraj svoje u kući’, ‘Ne uvlači narod u svoje spletke’ itd. Što znači obećanje na dodatnu mobilizaciju hrvatskog naroda, uzimajući u obzir dužnost i značaj prvog čovjeka bh. Hrvata, iako je sama definicija mobilizacije kao „čina okupljanja i dovođenja vojne sile i zaliha u stanje spremnosti za rat“, daleko od realne stvarnosti?

Cvitanović: Protiv sam manipulacije narodom

Aktualni predsjedatelj Predsjedništva BiH nije decidirano kazao što bi to značila ‘dodatna mobilizacija hrvatskog naroda’ no, što o tome misle sami Hrvati?

Ilija Cvitanović, predsjednik druge po jačini hrvatske stranke u BiH, HDZ-a 1990, kaže da se isto može višestruko protumačiti.

“Poziv na mobilizaciju može se protumačiti na nekoliko načina: je li to poziv da se svi iselimo, je li to poziv na oružje, je li poziv na prosvjede, blokade…Protiv sam bilo kakvim manipulacijama bilo kojeg naroda, pa tako i hrvatskim narodom kojem pripadam”, kazao je Cvitanović za Dnevni list.

Cvitanović je mišljenja da hrvatski lideri trebaju raditi na traženju dugoročnog rješenja kako za Hrvate u BiH tako i za BiH, ali i da je odgovornost na liderima u vlasti da se napokon provedu presude Ustavnog suda, a u BiH počnu primjenjivati europske vrijednosti.

Na pitanje može li poziv na mobilizaciju Hrvata značiti i napuštanje dužnosti kadrova HDZ-a s određenih razina, Cvitanović je odgovorio: “Davno sam kazao da, ako nema odgovor, svoje kadrove povuče iz vlasti i dokaže da mu nije stalo do vlasti. Ali to se, kako vidimo, nikada nije dogodilo, pa prema tome zaključujem da ovaj ‘poziv za mobilizaciju’ ne znači i ispoljavanje nezadovoljstva na taj način”, zaključio je Cvitanovć.

Karamatić: Trebalo je davno najaviti

Međutim, njegovo mišljenje nikako ne dijeli i Mario Karamatić, predsjednik HSS-a BiH i zastupnik u Domu naroda Parlamenta BiH. Prema njemu i kako kaže za Dnevni list, ovaj poziv trebao je uslijediti i ranije. Treba podsjetiti da su i HDZ 1990 i HSS BiH članice Hrvatskog narodnog sabora.

“Radi se o najavi zatezanja političkih odnosa, daleko je to od oružanog sukoba, i to smo davno tako trebali najaviti. Igra toplo-hladno nije urodila plodom i vrijeme da s legitimnim predstavnicima druga dva naroda konačno nađemo rješenje po pitanju Izbornog zakona”, kaže Karamatić.

On ne propušta kritizirati poteze najjače bošnjačke stranke SDA i SDP-a Nermina Nikšića, među kojima, kako kaže – nema razlike.

“Obje ove stranke zagovaraju velikobošnjačke ciljeve pod krinkom socijal-demokracije. Oni trebaju jasno odgovoriti žele li praviti bošnjačku državu ili izgrađivati BiH. Ukoliko žele bošnjačku državu, onda neka to rade na 23 posto područja BiH i onda ćemo znati na čemu smo”, smatra Karamatić.

Šagolj: Koji narod Čović poziva?

Dok je Cvitanović protiv manipulacije narodom i pozva na mobilizaciju, pa ma što to značilo, a Karamatić tvrdi da je isto trebalo uslijediti i ranije, mostarski politolog Ilija Šagolj izravno upućuje pitanje: “Koga Čović poziva na mobilizaciju?”.

Ovaj politički komentator podsjeća da je hrvatski narod u svojoj novijoj povijesti “imao nekoliko neuspjelih projekata i da ih sada plaća” i smatra kako se radi o nepromišljenoj izjavi.

“Nisam siguran zna li gospodin Čović koji narod poziva i gdje je njegov narod. Hrvatski narod je stalno mobiliziran od 1991. godine i gdje je danas? Skoro da ga i nema. Mislim da je ovo nepromišljena izjava kojom se želi sakriti iza naroda, iza kojeg se, uostalom, stalno i skriva. Dosta je pozivanja na moj narod. “Narod” gospodina Čovića je uhljebljen ili čeka uhljebljenje. Umjesto ovakvih izjava bilo bi bolje da poziva Hrvate na mobilizaciju za povratak i zapošljavanje u svojoj zemlji”, zaključuje Šagolj za Dnevni list.

‘Odurne politikantske igre svih naših despota’

Dok se u BiH i dalje nastavljaju zaoštravati (ne)prilike na političkoj sceni, prof. dr. Mile Lasić sa Sveučilišta Mostar vrlo jasno opisuje nezavisno stanje ne samo političke, nego i društvene scene: “Prosto su mi odvratne politikantske igre svih naših despota, naših ‘kum il’ umova’, desne i lijeve provenijencije, ne samo u vezi Izbornog zakona, nego i budućnosti BiH u EU. Prosto su akteri i klero-etno opcija i lažno građanskih i lijevih sve bezobzirniji u međusobnoj komunikaciji, pa je i poigravanje sa slobodnim ljudima sve odurnije, kako i priliči diktaturama i demokraturama, pri čemu je problem što je dio stanovništva korumpiran sitnim i krupnim pogodnostima, dok je većinski ‘prekarijat’, sloj očajnika, sklon sljedbi i manipulacijama”.

Ovaj sveučilišni profesor i bivši diplomat profesor je europskih integracija te pojašnjava da, zapravo, nitko nije iznimka.

“Svi se prave ludi pa ne znaju, tobože, što je legalno, a što legitimno kad je riječ o tzv. hrvatskom pitanju, koje tobož i ne postoji u probosanskim i probošnjačkim etno klero i drugim interpretacijama. A postoji kao i druga nacionalna pitanja u ovoj našoj zemlji-višenacionalnoj BiH, samo je majušnije od drugih, pa je moguće da se i Bošnjaci i Srbi politički iživljavaju nad tom činjenicom. Uostalom, to rade i ove vrste Hrvati kad su u većini u dijelovima Federacije, nad Srbim i Bošnjacima. Utoliko je u ovom pogledu Čovićeva pozicija manje upitna nego što je drugih aktera u kafkijanskom rošomonu oko Izbornog zakona. Čak mu ovakav položaj garantira i ponovne reizbore, ako ih bude htio i ako izbora bude uopće”, zaključuje Lasić.

Igranje na kartu većine u višenacionalnoj zajednici siguran put u lošu prošlost

Profesor Lasić se, kako kaže, kao slobodan čovjek osjeća kao i drugi – u crnoj rupi, u stupici kojoj nema kraja, ali i upućuje pitanje Bošnjacima, među kojima, kako smatra, ima čak i brojnije prijatelje od Hrvata.

“Ponižen i uvrijeđen nedoraslošću akademskih medijskih i političkih kvazi elita na svim stranama, posebice među Bošnjacima, među kojima imam još uvijek prijatelja, vjerujem više nego među Hrvatima.

Njih pitam: zar je teško razumjeti da je igranje na kartu većine u višenacionalnoj zajednici siguran put u lošu prošlost? Zar ne vidite da je tzv. hegemonistička kontrola, koja se doduše ubraja u teorijama upravljanja razlikama u demokratske metode, uz kantonizaciju, federalizaciju i konsosicijaciju -u zemlji nedovršenih i nesigurnih identiteta, najgore političko rješenje?”, pita ovaj mostarski profesor.

On, ujedno postavlja i pitanje političkog morala te naglašava kako bošnjačke političke elite ne bi trebale slijediti ‘logiku hegemona’.

“Zar je odista teško razumjeti da je biranje političkih predstavnika drugim narodima i kad je legalno, moguće po zakonu, u biti nemoralno i siguran put u lošu prošlost? Rekao bih još da je unutar bošnjačkih akademskih i političkih elita došlo vrijeme da razumiju, da ne smiju slijediti ‘logiku hegemona’, jer će tim putem nanijeti zlo i Bošnjacima i svima drugima, u konačnici BiH u koju se s razlogom zaklinju”, zaključuje profesor Lasić.

V. Soldo / Dnevni list