Blagdanska svijetla polako se gase.Dani proslave i gozbe su završili i ljudi se polako vraćaju svojim redovnim obvezama.Svi smo godinu stariji, no da li i pametniji vječno je pitanje.
Iz ljudskog kuta osjećamo potrebu uputiti čestitke i dobre želje svim ljudima dobre volje da im ova godina bude blagoslovljena, uspješna i sretna, ali i potrebu da svoje članstvo kao i svekoliku javnost još jednom upozorimo na ono što nas očekuje.
Svjedoci smo dakle da naša borba za ne ostvarena prava i dalje traje i kako sada stvari stoje trajati će dugo, ali to ne znači da smo i jednoga trenutka izgubili nadu u svoj cilj koji je za nas uzvišen.
Dapače, učimo iz prošlosti, planiramo budućnost, ali sa obje noge smo na zemlji i živimo u sadašnjosti.
I dalje će mo promicati istinu koja život znači, jer ako se sami ne založimo da istina bude promicana onda je nismo niti zaslužili.
Svjesni smo činjenice da mnogima smetamo, kvarimo im unaprijed zacrtane planove, rušimo im „idilu“ ovozemnog života, mnogi nas smatraju i ekstremima, ali naša misija je istina i ako je ona ekstremna onda smo mi uistinu ekstremisti. Na tom putu tražili smo i tražit će mo pomoć svih dobronamjernih ljudi, jer zatražiti pomoć nije znak slabosti, nego znak mudrosti.
Našim članovima se sudi pred sudovima u Županiji i jedinima u državi Bosni i Hercegovini se izriču visoke novčane kazne, dok se za iste ili još teže prekršaje pred drugim sudovima u Bosni, našim kolegama braniteljima, pripadnicima Armije BiH izriču ukori.
Da ne biste pomislili da pišemo paušalne stvari, odnosno ne istine, spomenut će mo presudu Općinskog suda u Tuzli, u postupku koji je vodila sutkinja Nihzada Podhradski, u kojem su okrivljeni branitelji bili Husein Dugonjić, Jasmin Kahvedžić, Damir Džafo, Mehmed Pavitinović, Abid Imširović, Jasmin Joldić, Dino Terzić, Džemal Mehmedović, Osman Suljić i Senaid Bašić.
Svi navedeni su u spomenutom postupku dobili samo kaznu ukora, pa se pitamo po kojim to osnovama i na temelju čega sude sudovi u Ljubuškom i Širokom Brijegu, pa se Zaboravljenim braniteljima iz Ljubuškog izriču visoke novčane kazne? Do kada će trajati takvo poimanje prava i pravednosti? Je li moguće da sudovi u istoj državi na osnovu istih prekršaja donose potpuno različite kazne? Do kada će se sudovi u Županiji Zapadnohercegovačkoj iživljavati nad braniteljima koji su tražeći svoja prava bili još i sankcionirani i u isto vrijeme se pozivati na zakon? Koji zakon?
Usporedbe radi navodimo primjer kada su se na suđenju u Nurnbergu nacisti branili da su samo provodili zakone, odgovoreno im je da su trebali postupati po svojoj savijesti i bili su osuđeni.
Da, naravno da se nakon ovoga nameće pitanje imaju li sudci savijest i smiju li je upotrijebiti, ili se nameće stav da su ponovo došla vremena koja zapravo niti otišla nisu da nam se sudi po principu „kadija te tuži, kadija ti sudi“.
Da li se ovdje radi o svojevrsnom terorizmu ili samo teroru nad Zaboravljenim braniteljima prosudite sami, ali je sve navedeno“gola“ činjenica.U slučajevima terorizma neke studije kažu da su počinitelji čak svjesni zla koje čine, ali je to cijena koju su spremni platiti da bi zaštitili svoj ideal.
Za one koji ne znaju, a takvih je malo, Zaboravljeni branitelji, odnosno njihovi predstavnici su prije nego što su izašli na ulice, višestruko puta razgovarali sa svim relevantnim snagama, odnosno ljudima ove zemlje, od općinskog, županijskg do državnog nivoa, tražili svoja prava i u Parlamentu države, više puta potpisali i pisane dokumente, gdje su višestruko puta bili grubo izigrani, odnosno prevareni.
I nakon svih tih višestrukih prevara i propalih dogovora, u nadi jedinog načina ostvarenja svojih zagarantiranih prava izašli su na ulice i tada su se vlasti prema nama ponijele kao prema najvećim razbojnicima. A jesmo li mi uistinu razbojnici ili su razbojnici oni koji su nas cijelo vrijeme obmanjivali nije teško pitanje.Istinu dakle ne treba prešutjeti radi očuvanja lažnog mira i spokoja, jer će se u tom slučaju povijest ponoviti. To što čuvamo pamćenje ne znači da želimo živjeti mržnju i osvetu.
Ne možemo na ne istinama i lažima pisati svoju povijest i graditi svoju budućnost.
Možda se nekome čini da je naša svijeća dogorjela, ali morate znati da u našoj svijeći ulja neće nestati.
Pitamo se stoga kada će političke „elite“ konačno naučiti da o nekim ključnim načelima nema trgovine i da ta ista ključna moralna načela nisu predmet dogovora ili osobnoga mišljenja.
Pa i pored svega što nam se radi i kako se vlast prema nama odnosi spremni smo oprostiti sve pogrešne postupke prema nama jer je to jedno od temeljnih načela ljudskoga života kojega ne želimo „potrošiti“ u ispraznost, ali tako isto nećemo zatvarati svoju knjigu prošlosti, jer će mo samo pomoću toga znanja moći i umjeti čitati knjigu naše budućnosti.
Udruga Zaboravljeni branitelji/borci
