Demografski krah – čija je to „nečija politika“?

U organizaciji HNS-a, mostarskog Sveučilišta i HAZU-a BiH se u Mostaru održava konferencija pod nazivom „Hrvati BiH – demografska stvarnost“. Ovo je možda najvažnija tema današnjice za Hrvate u Bosni i Hercegovini. Vjerujemo da i ostala dva naroda misle isto jer i Srba i Bošnjaka je sve manje iz dana u dan. No, iseljavanje Hrvata je posebno osjetljiva tema za pripadnike naroda jer se svakako radi o najmalobrojnijoj nacionalnoj komponenti u državi tri konstitutivna naroda. Ma ovo je važnije i od izbornog zakona.

Vojni biskup Tomo Vukšićje temi je pristupio i sa vjerske strane te je govorio o demografskoj prisutnosti Katolika u BiH od 1996. do 2017. godine, a prema podacima kojima raspolaže Katolička crkva. On je upozorio da je u tijeku proces opadanja prisutnosti Katolika i Hrvata u BiH. Ali je također naglasio i kako se taj proces ne može promatrati odvojeno od vrlo sličnog procesa koji pogađa i druga dva naroda, odnosno druge dvije velike vjerske zajednice u BiH.

Bez obzira na to jesu li rezultati popisa stanovništva iz 2013. godine ispravni ili prenapuhani, nevezano za to o kojem narodu govorili ili se referirali samo na ukupan broj stanovnika u BiH kojega popis prikazuje, i od tada, u posljednjih pet godina, drastično je se smanjio broj ljudi u ovoj državi, što zbog masovnog iseljavanja što zbog mortaliteta.

Razloga je više. Osim spomenutog mortaliteta, jednostavno odoše ljudi tamo gdje im je bolje jer, kako reče Vukšić, zapad uvozi radnu snagu, „usisava“ ju jer zapadu treba biološke mase. A uvjeti rada i života na zapadu su kudikamo bolji za ljude, pogotovo za obitelji, a posebno mlade obitelji.

Govoreći o ovoj problematici na konferenciji, kako prenose mediji, Dragan Čović je ustvrdio kako je “nečija politika” o budućnosti ove zemlje bazirana upravo na odlasku, nestajanju ili poticanju odlaska nekog od naroda.

Pitanje je na mjestu i treba ga odmah postaviti. Tko je taj „netko“ tko provodi tu „nečiju politiku“ da se smanji broj određene populacije pojedinog naroda u Bosni i Hercegovini? Ako hrvatski član predsjedništva ima saznanja da postoji taj netko tko radi na iseljavanju Hrvata iz BiH, onda je dužan prokazati tog nekoga, radilo se o osobi, organizaciji ili cijelom drugom narodu. No, onda se isto tako možemo zapitati, tko radi na iseljavanju Srba i Bošnjaka jer i njih je svakom danom sve više u odlasku.

Nažalost se možemo svi zajedno složiti da je opće stanje u Bosni i Hercegovini, nemogućnost pronalaska sigurnog i posla dovoljno dobrog za podizanje obitelji kao i opće društveno stanje, a ne samo socijalno-ekonomsko, na vrhu ogromne sante problema koje imaju stanovnici ove države što se nisu snašli kako treba. Ili su mislili da se sve radi transparentno.

Nadalje, za takva stanja je izravni krivac politika. Sve politike zajedno, zapravo. A toj politici pripadaju i članovi predsjedništva, Vijeće ministara, svi parlamenti i sve entitetske i županijske vlade kao i ostali čimbenici vlasti. Politika omogućava radna mjesta, poduzetnicima olakšava raznim poreznim i poticajnim te inim politikama da niču tvornice ili da šire postojeće djelatnosti, poslove i slično. A te mjere su dovoljne, odnosno bi bile dovoljne da postoje, da ljudi ostanu. I rade. Kao što nisu ostali i otišli su raditi u zemlje zapadne Europe koja je jedva dočekala priljev „biološke mase“ jer tamo postoje uvjeti.

Taj „netko“ tko je kriv za iseljavanje i ta „nečija politika“ koja tjera ne samo jedan nego sve narode odavde su svi koji su bili dijelom ijedne vlasti od nastanka ove države, s naglaskom na vrijeme poslije prokletog rata, i sa nad-naglaskom na početke ogromne pljačke javnih dobara u ovoj državi, počevši od tvornica i tvorničkih strojeva i obogaćeno političkim kriminalom, korupcijom, i svime što je dovelo do toga da političke elite imaju to što imaju a zaštićeni su kao vrste pred izumiranje dok im se hobotnica i njihova moć, upravo suprotno, šire. Nauštrb onih koje taj „netko“ i „nečija politika“ tjera odavde. Svjesno tjera jer onaj tko je odavde otišao, u ogromnoj većini slučajeva nije ni bio podoban.

Marko Čuljak / Dnevno.ba