Dani sjećanja na krvavu veljaču 1945. u župi Izbično

Krvavu veljaču 1945. godine na području Širokog Brijega obilježio je i nemili događaj u župi Izbično. Te nedjelje, točno prije 74. godine, 11. siječnja 1945. godine, skupina partizana devetnaeste divizije Osmoga dalmatinskog korpusa u smrt odvodi trojicu franjevaca, i to u sred nedjeljnog misnog slavlja.

Ovaj događaj uslijedio je nakon što su 7. veljače 1945. partizani probili zadnje linije ustaško-talijansko-domobranske obrane te su ušli u Široki Brijeg i krenuli s počinjenjem niza zločina nad civilima i svećenicima.

U to vrijeme službu župnika župe Izbično obnašao je fra Metod Puljić (1941. – 1945.) koji je, po svjedočenjima pojedinih mještana, u bojazni od partizana morao napustiti župu i dati se u bijeg. Po ostalim zapisima, fra Metod Puljić morao je napustiti župu zbog bolesti.

U međuvremenu, u potrazi za sigurnijim skrovištem iz Mostara se koncem 1944. godine u bijeg daju fra Nevinko Mandić i fra Bono Andačić te dolaze u samostan na Širokom Brijegu.

Fra Nevinko Mandić, rodom je s Lisa, župa Široki Brijeg, imao je svega 37. god. života, 19. god. redovništva i 13. god. svećeništva. Obnašao je službe vjeroučitelja, bolničkog kapelana i propovjednika.

Fra Bono Andačić rođen je u Hamzićima, u 42. god. života i 17. god. redovništva. Bio je brat laik. Službovao je kao krojač u Mostaru.

Smatrajući da ni ovdje nisu dovoljno sigurni, zajedno s dr. fra Markom Dragićevićem upućuje ih se dalje u “brdsku” župu, prema Izbičnu.

Dr. fra Marko Dragićević bio je doktor klasične filologije i profesor na širokobriješkoj gimnaziji. Rođen je u Međugorju, 43. god. života, 23. god. redovništva i 17. god. svećeništva.

Po zabilješkama i zapisima, njih trojicu na kućnom pragu u Izbičnu dočekuje tadašnji župnik fra Metod Puljić. Uzdahnuo je i rekao im: »Lako vama, vi ste pobjegli, a kamo ću ja sada?«. Po dostupnim informacijama fra Metod Puljić se tada daje u bijeg prema Zagrebu.

Po zabilješci iz knjige dr. fra Ive Sivrića “Krvave godine” fra Marko je i po dolasku partizana slobodno odlazio na Široki Brijeg. Navodno, nije imao puno pohvalnih riječi prema ustašama. U istoj knjizi spominje se kako se jednom prigodom našalio fratrima na Širokom Brijegu riječima »Bio sam s partizanima i ne jedu žive ljude«.

Fra Marko ponovno dolazi u Izbično k fra Boni i fra Nevinku te, ništa ne sluteći, zajedno s njima predvodi misno slavlje tog kobnog 11. veljače, kada u sred mise upada skupina naoružanih partizana. Na misi je bilo prisutno stotinjak vjernika.

Htjeli su ga poniziti pred njegovim vjernicima pa su tako pred očima svih okupljenih s njega strgnuli misno odijelo ne obazirući se na njegove molbe da mu dopuste završiti sv. misu. Odijelio su raskinuli i platno ponijeli sa sobom, a okupljenim vjernicima zaprijetili da se ne osvrću i da nitko ne izlazi vani dok se oni ne udalje.

Ovo se zbilo tek četiri dana kasnije nakon što su poubijali fratre na Širokom Brijegu, 7. veljače 1945. Zaista su ubili ovog idealnog fratra i profesora. Žestoko se je prevario. Ipak, eto, »progutali su ga živa« – spominje se u zabilješci dr. fra Ive Sivrića.

Svu trojicu partizani, navodno, odvode prema Knešpolju gdje su cijeli taj dan prenosili oružje, a uvečer su ubijeni i bačeni u neku nepoznatu jamu. Njihova tijela do sada nisu pronađena.

Samo par dana kasnije, 14. veljače, partizani upadaju u prostorije mostarskog samostana te, zajedno sa šestoricom subraće, odvode bivšeg i prvog župnika župe Izbično, fra Jozu Bencuna (75). Uz prethodnu torturu i mučenja partizani im žicom vežu kamen oko vrata te bacaju u Neretvu. Njihova tijela nikada nisu pronađena.

U međuvremenu fra Metod Puljić nastoji bježati dalje, prema Austriji. No, uskoro biva uhićen i ubijen. Partizani su ga u noći između 4. i 5. lipnja 1945. odveli iz franjevačkog samostana u Krapini i strijeljali na nepoznatom mjestu. Ne zna se ni za njegov grob.

Uz ova stradanja franjevaca svakako je bitno spomenuti ime još jednog bivšeg župnika župe Izbično, također stradalog u ovom partizanskom zločinu iz 1945. godine. Riječ je o fra Anđelku Nuiću koji je za župnika u Izbičnu imenovan za razdoblje od 1939. – 1941. godine.

Za fra Anđelka je važno napomenuti da ga je banska vlast Banovine Hrvatske 1. veljače 1941. godine imenovala za poučavatelja pomoćne pučke škole u Izbičnu. Tu službu vršio je 6 mjeseci.

Po dostupnim informacijama partizani su ga u svibnju 1945. u kolonama smrti Križnog puta ubili u Sloveniji, najvjerojatnije u Mariboru. Kao i kod prethodno spominjanih svećenika, ne zna se ni za njegov grob.

Ovo ujedno biva razdoblje kada župa Izbično ostaje bez župnika i župnog stana. Partizani najprije pljačkaju i uništavaju sve vrijedne dokumente i zapise a potom se drsko useljavaju u župni stan u kojem, u podrumskim prostorijama, vrše torturu i mučenja te ga pretvaraju u zatvorske prostorije iz kojeg nešto kasnije vrše i ubojstva.

Stradanja šestorice franjevaca vezanih za ovu župu te preko 60 ubijenih mještana svakako je bio dovoljan razlog za duge godine strepnje i straha. Tek 1949. godine, na brojne zahtjeve i zamolbe, partizani se “smiluju” i pod strogim nadzorom dopuštaju ponovno održavanje sv. misa, kada se za novog župnika imenuje fra Milivoj Bebek.

Izbicno.info