ŠIROKI BRIJEG – Damir Boras, Rektor Zagrebačkog sveučilišta je izjavio ovih dana kako bi se trebala vratiti ćirilica u naše škole jer je ćirilica i Hrvatsko pismo poput latinice i glagoljice, te kako je dobro da naši učenici znaju pored latiničnog i ćirilično pismo jer se time njeguje multietičnost i prava manjina u RH. Njom se kako kaže njeguje Hrvatska kulturna baština.

Ništa drugačije ne govore a i ne misle niti predstavnici Hrvatskog naroda u BiH na čelu s Draganom Čovićem, Borjanom Krišto, Vjekoslavom Bevandom, Martinom Ragužem, Božom Ljubićem, Mariofilom Ljubićem, Lijanovićima, te mnogim drugim visokim hrvatskim dužnosnicima ovih 20 godina od prestanka rata u BiH kada su popustili ucjenama međunarodne zajednice i visokog predstavnika za BiH 1998. godine, kada je uvedena dvojezičnost na osobnim dokumentima (osobne, vozačke, prometne i putovnice) a unatrag nekoliko godina i dvojezičnost na prometnim obilježjima gradova i općina.

FOTO: Mili Marušić
FOTO: Mili Marušić

Izjava Damira Borasa je našla mjesto i u središnjem HRT-ovom Dnevniku kada ta TV, koja već odavno nije Hrvatska već srpsko-četnička, daje prostora mnogim pomno odabranim dr.mr.prof znanosti koji de facto i de iure nisu izašli iz SFRJ i koji svaki na svoj uvijek jednak i glupošću obojen jedinstven način razlažu svoju misao o potrebi uvođenja ćirilice u škole i koju žele prikazati kao misao cijelog hrvatskog naroda mašući pri tome nekim dokumentima ne novije već stare hrvatske povijesti, nekih kamenih spomenika na ćiriličnim jezičnim natpisima, prikazujući slajdove kojima potkrepljuju svoje tvrdnje.

Odmah potom u središnjem HRT-ovom dnevniku se objavljuje prilog kako je jako velik interes hrvatske mladeži za studiranjem Ruskog jezika, a poznavanje ćirilice jako pogoduje učenju i studiranju Ruskog jezika jer tko poznaje ćirilicu lakše savladava Ruski jezik. Meni se u svemu tome neminovno nameću slike mog djetinjstva, priče mog pok. oca i mojih prijatelja intelektualaca koji su studirali u vrijeme FNRJ i SFRJ, gdje je učenje Ruskog jezika i pisanje ćirilice u srednjim školama bila obveza, pored Engleskog, Francuskog, i donekle Njemačkog, jer učenje Njemačkog jezika je uvijek i iznova u glavama tih jugonostalgičara budilo ružne uspomene na fašizam čiji je protogonist upravo bila Njemačka.

Imajući u vidu kako je bivša SFRJ na čelu s Titom bila pod velikim utjecajem SSSR-a, današnje Rusije, potpuno je logično bilo takvo stanje, kada se u školama pod krinkom srpsko-hrvatskog ili hrvatsko-srpskog jezika učila i ćirilica, gdje se jedan tjedan u školama pisalo jedno pismo a drugi tjedan drugo. I moja malenkost a rođen sam 1961. godine je prošla to razdoblje pisanja i učenja ćirilice u školama, no nikada se s njom nisam slagao jer mi je otac radeći na privremenom radu u Njemčkoj uvijek napominjao kako je ćirilica Hrvatima apsolutno nepotrebna i neprihvatljiva jer je latinično pismo svugdje u svijetu priznato, i gdje su Nijemci Srbima na privremenom radu u Njemačkoj sugerirali da im rodbina iz SFRJ ne šalje omotnice na kojima piše ćirilica jer će takve omotnice biti vraćene pošiljatelju zbog nemogućnosti isporuke, odnosno nepoznavanja tog pisma.

Osim toga, otac mi je često govorio kako se niti jedan strani jezik ne može pisati ćiriličnim pismom, kao niti kemijske a ni fizikalne oznake. Čak i Kinezi na svojim proizvodima koriste engleski jezik kada na proizvodima pišu: “Made in China” i sl.

U međuvremenu se na prostorima gdje žive Hrvati dogodio rat i ljudi su pobijeni i protjerani sa svojih ognjišta. Na stotine tisuća njih od srpske ruke. Još su sviježe slike razorenog i tužnog grada heroja Vukovara kada kolone iscrpljenih i poniženih stanovnika Vukovara napušta svoje domove, dok bradati četnici sa kokardama, u svojim rukama, drže flaše alkohola i zastave na kojima se jasno vide oznake 4 ćirilična C u uglovima (u prijevodu 4 S) i pjevaju: “Biće mesa, biće mesa, klaćemo Hrvate”.

cetnicivukovar 20012016

Mnogi branitelji Hrvati Vukovara, RH i BiH zadnje što su vidjeli prije nego što su sklopili oči bila su upravo ta 4 C na kapama svojih krvnika. Još su sviježe slike iz Vukovara kada razjareni hrvatski branitelj svom silinom svog bijesa lupa ćirilični natpis u Vukovarau, brutalnost “tzv.” hrvatskog policajca koji je praktično smrskao lobanju hrvatskom branitelju pri tom činu i koji je konačno i podlegao od zadobivenih ozlijeda, a kojeg onaj bivši minstar MUP-a RH Ranko Ostojić svojim “šljokadžijskim” pogledom brani.

Sada se pojavljuje jedan Rektor Zagrebačkog sveučilišta Damir Boras i govori kao da je pao s neba kako je dobro vratiti ćirilicu u naše škole jer se tako njeguje hrvatska kulturna baština. Ipak nije on usamljen u takvim izjavama, jer ima istomišljenike diljem RH i BiH pa i tzv. regiona u koji nas on i takvi žele ugurati ponovno, jer iz tog regiona oni zapravo nikada nisu niti izašli.

Postoje i ovdje u Hercegovini takvi koji drže kako je ćirilica i Hrvatsko pismo pa tako na području Kočerina u Širokom Brijegu klešu kamene spomenike ćirilici u čast i u to ulažu svoje vrijeme i svoju energiju želeći time pokazati kao i oni gore pobrojani kako je njegova misao misao cijelog hrvatskog puka Širokog Brijega pa i šire. Razgovarajući s nekim ljudima ovih godina često sam čuo ovu izjavu: “Nije zgoreg znati i ćirilicu”, pa se tako ćirilica ponajprije plašljivo na mala vrata a potom i na velika vrata počela vraćati i na područja na kojima žive Hrvati zahvaljujući upravo takvom razmišljanju nekih Hrvata.

Kada naime neki Hrvati izjave kako “nije zgoreg znati i ćirilicu” Visoki predstavnik za BiH, koji dobro osluškuje bilo svakog naroda u BiH, dođe do zaključka “pa vidi ti to, niti Hrvati nisu protiv uvođenja ćirilice u javnu uporabu” i eto ti je odmah na osobnim dokumentima, prometnim obilježjima, u sredstvima priopćavanja i školama. A kada se ta ista ćirilica pojavi u školama onda ti isti i takvi izjavljuju: “moje dijete neće ići u školu ako se uvede ćirilica” pokazujući svo svoje licemjerstvo i dvoličnost. Pravdajući “nije zgoreg znati i ćirilicu” ti govore kako je dobro znati i ćirilicu jer kako će se kažu snaći u Srpskoj Republici kada naiđu na prometna obilježja na kojima piše ćirilični natpis.

kocerin-cirilica20012016

Ja sam im na to samo rekao kako svaka država i svoj narod ima pravo štititi svoje kulturne, vjerske i nacionalne osjećaje pa tako ima pravo i postavljati natpise na svom jeziku. Pa tako i Grčka koja većinu svog BDP-a ostvaruje od turizma a svi znamo kako je Grčki jezik za turiste nerazumljiv pa stoga Grci prave natpise svojih gradova i znamenitosti i na međunarodno priznatim jezicima poput engleskog, francuskog ili njemačkog jezika jer je to u njihovom interesu, pa stoga je i Srpskoj Republici u interesu imati i natpise na latiničnom pismu.

Tim što govore kako “nije zgoreg znati i ćirilicu”rekao sam nešto što sam saznao od svog prijatelja nogometaša koji je netom poslije Domovinskog rata u BiH putujući kroz FBiH vidio mnoge natpise na Arapskom jeziku. Pitao sam ih trebaju li i Hrvati onda učiti i Arapski jezik jer susreću natpise i na Arapskom jeziku? Nisu mi znali na to odgovoriti.

Rješavajući jako kompleksno pitanje naroda u BiH Međunarodna zajednica je pokušala voditi računa o interesima sva tri naroda pa je tako uvela i reg.oznake u BiH koristeći zajdnička slova u ćirilici i latinici i došla do spoznaje kako su ta slova koja miksana s određenim znamenkama daju reg.oznaku i s tim vozilima se moglo putovati po svijetu. Kad su došli u pitanje osobni dokumeti opet se pitalo predstavnike sva tri naroda i opet su se ti predstavnici naroda složili kako je najbolje rješenje za sve dvojezični natpisi na dokumentima a pri tome uopće ne vodeći računa o tome kako je latinično pismo svugdje u svijetu priznato pismo, dakle važeće pismo, dok je ćirilično pismo u većini džava svijeta neprihvatljivo, odnosno nevažeće pismo. Pa stoga Hrvati u BiH uz važeće pismo dobivaju nevažeće pismo dok Srbi uz nevažeće pismo dobivaju važeće pismo umjesto da svaki narod dobiva dokumente na svom pismu bez obzira kakva je boja, dizajn tog dokumenta i svatko bi time mogao biti zadovoljen.

Ali krojitelji naših sudbina iz sva tri naroda su redom stari Udbaški kadrovi koji nisu u vrijeme SFRJ odbijali pisati ćirilicu a dolazili su iz hrvatskog naroda, pohodili su crkve koje pohodim i ja, škole i visoke obrazovne institucije koje sam pohodio i ja. Ali ipak nismo vjerovali u istog Boga iako i danas pohodimo iste crkve jer moj Bog je moj Bog a on mi daje za pravo da ne namećem nikome nešto što on ne želi a ja nikada nisam želio niti ću željeti drugima nametati nešto svoje dok ti drugi meni uvijek i iznova nameću nešto što ne želim niti ću željeti pa nam stoga nije niti isti Bog.

ćirilica međugorje 20012016

Sada se postavlja pitanje što ili koga predstavlja ćirilica među hrvatskim narodom? Predstavlja li ona nešto što je nespojivo hrvatskom kulturnom, vjerskom i nacionalnom biću? Predstavlja li ona sve one otvorene i nezarasle rane ne samo iz Domovinskog rata već i II svijetskog rata pa čak i od prije? Od Kraljevine Jugoslavije i svu nepravdu činjenja i nečinjenja prema Hrvatskom narodu.

Predstavlja li ona sve Jude Hrvatskog naroda koji prodaju svoj narod za proklete škude? Koga predstavlja Rektor Zagrebačkog sveučilišta Damir Boras sa onim svojim lupeškim očima i glasom homića? Koga predstavlja stanoviti kipar iz Kočerina pokraj Širokog Brijega koji kleše kamene spomenike ćirilici u čast? Jesu li to intelektualci hrvatskog naroda koji žele pomirbu i oprost?Jesam li ja, koji piše ove redove šovinist i ksenofob? Jesu li šovinisti i ksenofobi na stotine tisuća Hrvata diljem svijeta, RH i BiH, koji misle isto kao i ja ali im se glas ne čuje zbog segregacije, ignorancije i arogancije manipulatora naših života u politici, medijima i javnom životu.

Pitanje postavljam sada ja ovim ovdje prozvanim i nabrojanim: “Gdje ste vi gospodo ratovali i protiv koga ste ratovali? Jeli podrum bio vaša majka i bojna a pokrivač plašt od hrvatskih dinara koji su kaminonima dolazili na vaše kućne adrese od bivšeg ministra financija RH Joze Martinovića? Jeste li vi kao i ja ’80-ih godina bojkotirali svoje profesore hrvatskog jezika i odbijali pisati ćirilicu u Gimnaziji po cijenu izbacivanja iz škole a ipak ste tu školu i fakultet konačno završili uz rad po jako visokoj cijeni?

livno20012016

Jeste li možda vi bili neki od mnogih koji su upravo od 4 C (uprijevodu 4 S) izgubili svoje najmilije jer je zadnje što su vam najmiliji upamtili prije sklapanja očiju bila upravo ta 4 C. Da možda upravo vi niste Jude Išakariotske koji prodaju Spasitelja za krvave škude? Mnogo pitanja Vam želim postaviti i nisam u mogućnosti sva niti postaviti jer bi mi ponestalo papira koliko toga želim. Ali nešto Vam na kraju želim reći. Bez obzira na vaše kamene spomenike u čast ćirilici, na vaše dr.mr.prof.znanosti koje nemilosrdno na štetu svekolikog hrvatskog puka prikazuje HRT (Radmanovizija) ćirilica vam neće proći, ni u javnoj uporabi, u školama, na prometnim obilježjima a niti nigdje jer je ona nespojiva hrvatskom kulturnom, vjerskom i nacionalnom biću.

A kao prilog mojoj tvrdnji da ona neće doći a ni proći je ovaj: Od rata naovamo niti ja, kao niti svekoliki hrvatski puk nimalo nije bio oštećen što je nema niti mu je nedostajala. A našoj miloj omladini se svanulo jer više ne uče nepotrebno. A onaj tko želi učiti ćirilicu ona je drugo ime za Kinesko pismo. Tko iz znatiželje, ili iz radoznalosti, ili pak obijesti želi u svom općem znaju poznavati i ćirilicu neka je studira gdje i kako želi ali da se ona uvodi u osnovnim i srednjim školama pod obavezno? Molim? Halo???? Crno po njoj, crno po onima koji je postavljaju bilo kad i bilo gdje. AMEN!

Vlado Marušić / DNEVNO.ba