Izgledno je da se kockice oko slučaja razbojništva iz 2002. godine, nad obitelji Šimunović iz Gruda, polako slažu. Iz prašnjavih arhiva, jedan po jedan, izlaze dokumenti, koji govore suprotno od tada provedenog istražnog postupka.
Prvo je sadašnji ministar MUP-a ZHŽ Zdravko Boras zanijekao, da je do grla involviran u ovaj slučaj, a izgleda da je to isto pokušao Boro Leko bivši i sadašnji policijski službenik MUP-a ZHŽ u uredu Milenka Madunovića ravnatelja policije ZHŽ. Dapače, Boras je tužio za klevetu. I pored toga što je bio šef Operativnog tima za istragu ovog slučaja, on i njegov odvjetnik smatraju da nije sudjelovao u organizaciji istrage, niti je po bilo kakvom pitanju involviran u slučaj. Nije poznato je li Unutarnja kontrola u policiji ZHŽ, po službenoj dužnosti, saslušala Zdravka Borasa i Boru Leku opomenuvši ih da su dužni govoriti istinu, piše portal Ljubuski.info.
Prilikom istrage, pored traga krvi počinitelja, Gordan Šimunović i njegova supruga intenzivno su zahtijevali omogućavanje prepoznavanja jednog od počinitelja. Glavni čovjek ispred policije, koji je vršio procedure prepoznavanja s bračnim parom Šimunovic, bio je tadašnji šef Kriminalističke policije MUP-a ZHŽ Borislav (Boro) Leko. Glede toga Šimunovići su dali iskaze u policiji. Prilikom prepoznavanja prepoznata je jedna osoba uz pomoć fotografija, koje im je predočio upravo Leko koji je uz odvjetnika osumnjičenika nazočio prepoznavanju. Tom prilikom glavni osumnjičeni, kojega je gospođa Šimunovic trebala prepoznati i razotkriti, izričito se protivio da pristupi prepoznavanju. I u tom ključnom trenutku umjesto da Šef Krim policije inzistira da se izvrši prepoznavanje, koje bi možda dovelo do počinitelja razbojništva, Boro Leko je, priopćava Gordan Šimunović, kao glavni inicijator prekinuo proceduru prepoznavanja.
“Tada nam je bilo jasno na čijoj je Boro strani. O ovom događaju mogu svjedočiti policajci iz Mostara.” – kazuje Gordan Šimunović.
Službena zabilješka
“Obzirom na taj događaj mogu reći da ova službena zabilješka govori nešto sasvim treće, da mi nikoga nismo prepoznali, kao potencijalnog počinitelja, što ne odgovara istini. Ona više predstavlja, kao neku vrstu pokrivanja od strane policije u smislu obrazloženja, zašto nije izvršeno prepoznavanje .
Takoder, ne mogu prešutjeti, a da ne kažem, kako su mi osobno ljudi govorili, da im je Boro Leko rekao da ga neutemeljeno prozivam, da je u vrijeme izvršenja razbojništva radio u DGS-u, a nikako u MUP-u. Ova zabilješka kazuje da ne govori istinu. Mogu još dodati da je u to vrijeme nemoguće bilo napraviti bilo kakav pomak u smjeru otkrivanja počinitelja, jer je kompletna policijska struktura bila usmjerena prema zaštiti razbojnika. 100 dokaza da je bilo svi bi završili kao ona krv ili kao ovo prepoznavanje.
Mišljenja sam da moj slučaj nije jedini u kojem je policija stala na stranu kriminalaca. O Bori Leki i nekim pojedincima iz policije se pričalo o još nekim slučajevima gdje je odigrana slična utakmica. Kad sve sagledam jedna stvar mi je krajnje nepravedna. Svi ti, koji su radili ovakve stvari, uglavnom su napredovali u službi i zauzevši čelne pozicije, a usput imaju i sumnjive diplome o završenom fakultetu.” – govori Šimunović.
Boro Leko je također involviran u slučaj transkripata, koje je objavila Federalna televizija. On o svemu šuti, dok svaki pokušaj demantiranja od strane Zdravka Borasa, predstavlja totalni fijasko, jer njegova lažna priopćenja ispravlja arhiva MUP-a ZHŽ.
