Dogodilo se i to.
Bosni i Hercegovini je prihvaćen zahtjev za članstvo u Europskoj uniji. Kako su to već neki slikovito opisali, to je isto kao da se pokušavate upisati u osnovno školu za nadarene. Prime oni svačiji zahtjev, ali slijedi vam opasan test. U našem slučaju to je test od tisuću pitanja na koje treba dati konkretan i smislen odgovor. Primjera radi, Republika Hrvatska je dobila upitnik od 4 i pol tisuća pitanja na koje je trebala dati odgovor u roku od 3 mjeseca. Srbija 2 i pol tisuće, itd. Pitanja variraju od banalnih do krucijalnih, a sve u svrhu uvida usklađenosti zakonodavstva i regulative BiH s onim Europske unije. I tek nakon toga slijede pregovori..
Ali, treba istaknuti da smo mi u velikoj prednosti nad bivšim i sadašnjim kandidatima jer ipak Međunarodna zajednica, u kojoj EU ima vodeću riječ kad je u pitanju BiH, u obliku OHR-a ima vrhovnu političku moć u našoj zemlji pa joj naši zakoni i propusti ne bi trebali biti nepoznanica.
U svemu tome treba se zapitati koliko su naši političari spremni odgovoriti na pitanja i ući u pregovore. Možda imaju važnijeg posla. Izbori su tu, treba se angažirati. Neki organiziraju i neustavne referendume. Drugi se pak sastaju sa Britancima, koji su kako kažu zadovoljni europskim putom BiH, iako su ne tako davno i izašli iz iste.
Osim reformske agende malo je tu toga što bi se moglo pohvaliti. I ovaj prihvaćeni zahtjev na kraju krajeva je rezultat napora jedne strane uz načelnu podršku ostale dvije. Ali svi su opet na istoj valnoj duljini kada se radi o ključnim promjenama, recimo samo problem javnog sektora. Oni se vode provjerenom uzrečicom: “kud svi Turci tu i mali Mujo”.. što će reći neće vas valjda ostaviti same, pa makar i ovakve.
