Amnestija za nesvjesno otvaranja pisma: Nisam znao da se to ne smije – Mislio sam da je to u redu!

LJUBUŠKI – Neka se pravnici ne naljute nekada na nekoga tko pokuša objasniti nešto iz prava a da zato nije stručno potkovan. Ipak, i oni koji nisu studirali pravo i završili pa nemaju stručnu potkovanost ponekad znaju pojedina pravila pravne struke, zakone i slično. Čuo, pročitao, susreo se s tim u srednjoj školi, nebitno.

Je li iz građanskog, gospodarskog ili nekog drugog prava, trenutno nije poznato ali jest poznato da jedno pravilo koje se nalazi u udžbeniku Vilima Gorenca za srednje škole, nije sigurno, ali laički rečeno, ide ovako nekako – nepoznavanje zakona ne amnestira prekršitelja zakona.

Dakle, turist iz Europe bi trebao znati da je u nekim zemljama zabranjen alkohol. Ako ne zna a konzumira alkohol u toj zemlji, bit će uhićen. Nema izgovora da nije znao. Tako i, recimo, ako netko neovlašten otvori pismo u kojem je prijava za neki natječaj, ne amnestira ga nesvjesnost postupka otvaranja pisma. Trebao bi prema pravilima odgovarati. Ništa strašno, zar ne? Kap u moru je to.

Ništa čudno u ovakvim društvima u kojima se neznanje s pravom i vođenjem države poklapa iz dana u dan. „Nisam znao da se to ne smije“, “Mislio sam da je to u redu“ i slične obrane valjda prolaze tamo gdje odgovara da se ne tereti nekoga.

Nažalost se kod nas dosta toga preklapa pa ako i jedan novinar napiše svoje mišljenje misleći da mu zakon o slobodnom izražavanju to dopušta, a urednik mu tekst objavi, ako je izrečeno štetno nekome, taj netko može tužiti za klevetu. Tko tada ima novca da ga brani Nada Dalipagić, dobro će proći jer je riječ o prvoklasnoj odvjetnici.

Ništa je to u odnosu na dosadašnju praksu sudova u Bosni i Hercegovini gdje se suđenje zaustavlja a optuženog oslobađa zbog nedostatka ili nedostojnosti dokaza, u slučajevima u kojima tužiteljstvo nije pripremljeno ušlo u postupak. A optuženi odlazi slobodan da i dalje čini što ga je volja, što je slučaj kod političara koji su krivi da za to svatko zna. Ali nema tko to dokazati. Ili ne smije.

Stoga nikada nećemo ni saznati gdje su nestala silna bogatstva pronevjerena na način da završe u džepovima koruptivnih političara. A ti iznosi su daleko od kapi u moru. To su sante leda koje se odlamaju od Arktika.

Zakoni postoje da bi se prema njima ponašalo ali i za to da se kazni prekršitelje. A ne da ih se prema potrebi amnestira i pusti. Zašto je tako i do kada će biti tako? Sve dok su jedni nedodirljivi a drugi podložni sudskim procesima i osudama. Ili, dok su jedni nemoćni a iza drugih stoje i nedodirljivi i oni koji u isto vrijeme imaju dovoljno utjecaja da reagiraju protivno progoniteljima kršitelja zakona.

Marko Čuljak / Dnevno.ba