Među stotinama tisuća deklasificiranih dokumenata koje je na svojoj službenoj internetskoj stranici objavila američka Središnja obavještajna agencija (CIA), velika pozornost posvećena je izgradnji tvornice SOKO u Mostaru.
“Top secret”
Pod oznakom “top secret” (“strogo čuvana tajna”) CIA-ini obavještajci su do detalja opisali početak, namjenu i vrste oružja, vojnih letjelica koje će se proizvoditi u tvornici SOKO u Mostaru. Godinama su pratili razvoj te namjenske industrije i o tome u tančine izvješćivali svoje pretpostavljene u Pentagonu.
U dokumentima koji datiraju još s početka 50-ih godina prošloga stoljeća detaljno se navodi tko će i kako te zbog čega stajati iza projekta izgradnje tvornice SOKO.
Spominju se imena tadašnjih jugoslavenskih vojnih dužnosnika koji će sudjelovati u cijeloj operaciji.
Točno se navodi površina tvornice na nekoliko desetaka stranica pod oznakom “stroga tajna” na kojima CIA-ini agenti opisuju sve tipove vojnih i školskih zrakoplova, helikoptera koji su se u tvornici SOKO proizvodili, zajedno s vrstom naoružanja, koje će letjelice sa sobom nositi. Napravljene su i skice tih zrakoplova, kao i skica zemljišta na kojem će se tvornica graditi s pomoćnim uzletištem. U tajnim CIA-inim arhivama spominje se i tada mala siromašna općina Široki Brijeg u kojoj se, prema njihovim obavještajnim informacijama, trebala graditi, kako piše u dokumentu, zračna luka.
U dokumentu, koji pod oznakom “top secret” datira iz 1950. godine, se, osim izgradnje zračne luke u blizini općine Široki Brijeg, negdje oko MZ Knešpolje, spominje i njezina namjena. Zračna luka je, prema informacijama CIA-e, trebala služiti za letove zrakoplova, obuku budućih pilota kadeta iz vojno-zrakoplovne škole u Mostaru, koja se tek trebala uspostaviti.
Prednosti, skice, važnost…
Napravljena je i skica izgleda te zračne luke koja se trebala prostirati na Mostarskom blatu, između MZ Knešoplje i MZ Žvatić. Iznad skice je nacrtana MZ Uzarići, a dokument koji su CIA-ini agenti posjedovali i koji je sad deklasificiran nosi nadnevak iz ožujka 1951. Među CIA-inim istraživanjima također se spominju danas opće poznate činjenica kako je početni impuls za izgradnju tvornice SOKO bilo premještanje dijela pogona iz Zemuna, nikla je još 1948. godine te da je pod vodstvom tadašnje Vlade FNRJ-a donesena odluku da se u Mostaru izgradi tvornica zrakoplova. Spominju imena političkih povjerenika Nikole Bračića, majora Jerkovića. Opće poznat je danas i podatak kako je razlog za izgradnju tvornice bio što će se ona nalaziti na području glavnih izvora električne energije i materijala za proizvodnju, ali i činjenica da je Mostar bio na zadovoljavajućoj udaljenosti od istočnih granica Jugoslavije u vrijeme turbulentnih odnosa sa SSSR-om.
Kolika je važnost tvornice SOKO bila još na početku, govori kako je uvjetovala preseljenje u Mostar tvornice zrakoplova Ikarus iz Zemuna, kao i vojno-građevinskog poduzeća Majevica iz Novog Sada, koje je trebalo izgraditi postrojenja i stanove za radnike. CIA-ini agenti u svojim izvješćima precizno izvješćuju o planovima gradnje, koliko će biti hangara, proizvodnih linija, stambenih jedinica u kojima će stanovati tadašnji visoki dužnosnici iz JNA. Pozivaju se na neke tehničke podatke tvornica s kojima je SOKO imao ugovore, među kojima se u fusnotama navode Boeing, Douglas, British Aerospace, Airbus, Dassault Aviation…
Zdenko Jurilj / Vecernji.hr
