Aluminij se oprostio od 500 ljudi, 390 ih ostaje čekati slamku spasa

Pad mostarskog Aluminija definitivno nije običan pad. I može označiti početak većeg egzodusa iz grada na Neretvi koji se dosada solidno opirao masovnim odlascima

Nakon što se u idućih nekoliko dana okonča mučni posao dijeljenja otkaza radnicima mostarskog Aluminija, uslijedit će razdoblje čekanja odluke kinesko-izraelskog konzorcija o eventualnom preuzimanju ugašene kompanije.

U međuvremenu, od ponedjeljka bi trebala krenut isplata otpremnina ljudima koji su proglašeni tehnološkim viškom, njih oko 500, dok će na platnom spisku ostati 390 ljudi. Oni će praktički biti na plaćenom čekanju, a imat će 50 posto niža primanjima nego što su imali prije ‘pada’ kompanije. Sredstva su osigurana za dva mjeseca nakon kojih bi se trebalo znati ulazi li spomenuti konzorcij u igru ili ne.

U slučaju da od tog posla ne bude ništa, tih 390 ljudi će također službeno dobiti otkaz i otpremnine. Bio bi to posljednji čavao u lijes mostarske kompanije.

Žal za svakim čovjekom

Iz Uprave mostarske kompanije istaknuli su da iskreno žale za svakim čovjekom koji je otišao. Poručuju da su zajedno radili, zajedno se borili i zajedno na ulici bili. Također, nadaju se da će uspjeti u pokušaju ponovnog ‘dizanja’ proizvodnje.

Naravno, za veliku većinu radnika koji su dobili otkaz, Aluminij je definitivno završena priča. Iako je ostavljena mogućnost njihovog povratka u kompaniju ukoliko se pokrene proizvodnja, vrlo nerealno je očekivati da će ti ljudi koji su sada ostali bez primanja ikad više biti dio te ‘priče’. Većini njima je pred očima već Njemačka, Austrija, Irska i ostale destinacije gdje će biti prisiljeni otići trbuhom za kruhom. Neki su već i otišli.

Pad mostarskog Aluminija definitivno nije običan pad. I može označiti početak većeg egzodusa iz grada na Neretvi koji se dosada solidno opirao masovnim odlascima. No, od rata na ovamo Mostar ‘lagano’ ostaje bez nekadašnjih svojih ponosa. Veliki je to poraz političkih elita koje upravljaju procesima u Mostaru i FBiH. Mnogi su već zaboravili da se godinama prognozirao ovakav neslavan kraj Aluminija, upozoravalo se bezbroj puta, apeliralo…, ali oni koji su trebali, jednostavno nisu reagirali na vrijeme. Svaki bivši radnik Aluminija zna to i nikakve današnje floskule o neodrživom modelu poslovanja ne mogu ublažiti taj poraz. Moglo se, trebalo se, nije se uradilo. I točka.

Slamka spasa kako za koga

Konzorcij, čije ime u javnosti još nitko jasno i glasno nije rekao, bi nakon dvije dubinske analize trebao dati konkretan biznis plan u kojem će točno biti precizirano što će se u budućnosti napraviti od Aluminija. Jasno, pod uvjetom da konzorcij odluči ući u posao. Trenutačno, to je posljednja slamka spasa da se sačuva barem dio ljudi. Ako je krajnji cilj da se ljudi uopće sačuvaju.

Također, ostaje vidjeti što će pokazati novi nalazi Financijske policije FBiH koja češlja poslovanje, te županijsko tužiteljstvo u čijim ladicama već godinama ima podosta materijala. Navodno, uskoro se očekuje i optužnica protiv jednog od bivših direktora. Zna se i ime, no, to su već ‘ulične’ spekulacije koje tek čekaju svoju potvrdu.

Dnevni list