LJUBUŠKI – Marija Herceg, IT inženjerka iz Ljubuškog, sa trenutačnom adresom u Mostaru, dobila je nagradu Emerging Leader Award, nagradu koju prvi put dodjeljuje Europski centar za žene u tehnologiji. Marija je za portal Buka.com, govorila o nagradi, svome radu, ženama u tehnologiji, životu mladih u BiH i drugim temama.
Marija, dobila si za Emerging Leader Award, nagradu koju prvi put dodjeljuje Europski centar za žene u tehnologiji. Koji su tvoji dojmovi nakon ove nominacije?
-Emerging Leader Award je nagrada koju prvi put dodjeljuje Europski centar za žene u tehnologiji. Ovaj centar djeluje pod pokroviteljstvom Generalnih direktorata Europske komisije (DG Razvoj, DG CONNECT, DG Zapošljavanje, Društvena pitanja i inkluziju), a promiče inovativnost žena u tehnologiji i primjenu na ključna pitanja u društvu. Prvo me nominacija mnogo iznenadila, ali i oduševila s obzirom na ideje koje ovaj centar promiče.
A onda tek kad sam dobila vijest o nagradi, bila sam počašćena i zahvalna uz cijeli niz različitih osjećaja u meni. Za pojedinačne nominacije su najzaslužnije moje prijateljice Amna Popovac i Emina Junuz (inače dekanica Fakulteta informacijskih tehnologija), obe jako uspješne vizionarke i liderice. I ovdje im zahvaljujem i na ovoj nominaciji i na općoj motivaciji! Ovom nominacijom su me, neočekivano, uvalile i u male neprilike s obzirom da sam se na istoj listi našla sa ženama iz IT svjetskog vrha, čijim se životopisima mogu samo diviti, i nadati se da ću ih uspjeti i upoznati.
Možeš li ukratko objasniti na čemu radiš, s kojim radom si nominirana?
-Nominacija je zahtijevala samo slanje životopisa, a ova ideja tj. istraživanje na kojem radim sam iskoristila za video kojim se svaka od kandidatkinja treba predstaviti. Nagradu mi je lakše prihvatiti kao poticaj za daljnji rad, nego priznanje za dosadašnji, jer poznajem mnogo uspješnih IT žena koje se svojim radom u ovu priču uklapaju mnogo bolje od mene. Budući da u formalnom i neformalnom obrazovanju radim već godinama, želja mi je istraživati tehnološka rješenja za olakšavanje učenja. Jedan dio mog života pripada društvu, a drugi tehnologiji.
U radu s mladima preko formalnog, a posebno preko neformalnog obrazovanja uočila sam prilike za primjenu tehnologije koja bi dovela do značajnog napretka društva. Budući da se ništa ne događa bez razloga, odnedavno sam dobila priliku pridružiti se ekipi s Fakulteta informacijskih tehnologija, gdje radim u nastavi i istražujem o STEM/STEAM (Science, Technology, Engineering, (Art), and Mathematics) obrazovanju i njegovoj primjeni kod nas. Možda su ove ideje ambiciozne, ali uspješne zapadne ekonomije sve više indirektno zasluge daju primjeni ovakvog obrazovanja u njihovim društvima, pa zašto to ne bi bilo moguće i kod nas? U svakom slučaju vrijedi pokušati.
Koliko su ljudi u BiH spremni prihvatiti nove tehnološke trendove i pratiti ih, odnosno gdje smo mi, a gdje je svijet odmakao?
-U BiH bi vam većina na ovakve stvari odgovorila da mi nemamo novca za to. To je tako jer su ljudi uglavnom nespremni na bilo kakva ulaganja koja dugoročno donose korist, posebno ako je ta korist u mnogo slučajeva nemjerljiva ili teško – mjerljiva. Ako se radi o obrazovanju kakvo mi imamo, uz sve zakonske i pravne regulative teško je unijeti bilo kakvu promjenu, ali tehnološka rješenja bi upravo mogla biti back-door za unaprijeđenje takvog obrazovanja. U svom društvenom radu zalažem se i za rešenja koja potiču dijalog koja su društvu kao što je BiH jako potrebna.
Koliko je ženama u BiH teško uspjeti na području tehnologije, jer je ta oblast naizgled rezervirana za muškarce?
-Žene uglavnom unose svijest o društvu u tehnologiju, i tehnološke ideje gledaju kroz primjenu na društvo. Ono što je potrebno društvu treba najprije tehnološki unaprijediti, a tek zatim zabavu koja je danas izgleda financijski najunosnija.
Tko su ti uzori u radu?
-Kolegice kandidatkinje na ovoj stranici mi sve redom mogu biti uzor, a posebno bih izdvojila profesoricu Draženu Gašpar, koja je suvlasnik IT firme za društveno-korisna tehnološka rješenja. Divim se i radu osoba koje su me nominirale, profesorica Emina Junuz i Amna Popivac obje IT liderice i managerice. Daleko najveći uzor, osjetljiv na društvena i svjetska pitanja, pravi otac Interneta mi je Nikola Tesla, koji je u svoje vrijeme dao tehnološki doprinos svijetu kojeg malo tko može premašiti.
Ti si odavno aktivna i u civilnom sektoru u Udruzi mladih „Agape“ iz Ljubuškog. Koliko je važno delovati, svojim primjerom pokazati da je moguće mijenjati društvo u kojem živimo?
-U početku smo promicali aktivizam s udrugom koju smo osnovali, ali sada svojim radom želimo pokazati da nisu samo neki pozvani da budu građanski aktivisti, nego je to sastavni dio građanstva i borbe za osnovna ljudstka prava. Dugoročno svoj rad gledam i u primjeni tehnologije na građansko i političko obrazovanje.
Koji su, po tebi, najveći problemi u našem društvu, naročito mislim na probleme mlade generacije?
-Strah, nedostatak vjere u dobro, vjere u neuobičajene i velike stvari, manjak samopouzdanja i vizionarstva.
Sve više mladih odlazi iz BiH u potragu za boljim životom negdje drugo. Kako to komentiraš?
-Odlazi se iz onih mjesta gdje se više od sebe ne može dati, i svojim djelovanjem utjecati na promjenu. Nažalost, svjesna teške socijalne situacije razumijem razloge odlaska, ali kad su ulice prazne i kad mladi ne traže svoje, onda ne vjerujem da daju sve od sebe. BiH nije ništa lošije društvo za uspjeti od drugih društava, dapače, prepuno je problema koja traže upravo mladost da ih rješava.
Kada je u pitanju Udruga mladih „Agape“ čime se trenutačno bavite?
-Trenutačno nam je krenulo s međunarodnim projektima. Idući mjesec imamo partnerstva na čak dva projekta s organizacijom iz Niša i organizacijom iz Albanije. Oba projekta su vezana za interkulturalni dijalog i problematiku mladih.
Maja Isović / Buka.com
