Slavo Mandurić, Posušak sa zagrebačkom adresom, dugogodišnji je turistički vodič i vlasnik hodočasničko-putničke agencije „Kraljica Mira“. Iako je diplomirani inženjer agronomije, rad u struci zamijenio je ulogom turističkog vodiča pa njegov život i poslovnu karijeru već trideset godina obilježavaju putovanja i posjeti brojnim hodočasničkim mjestima u svijetu.
Vrhunsko stručno vodstvo tijekom cijeloga puta glavna je karakteristika turističkog vodiča Slave Mandarića koji je posebno poznat i prepoznatljiv, možda i najbolji na našim prostorima, po organizaciji puta u Rimu i poznavanja povijesti Vječnog Grada i Vatikana.
Filmska priča pred slom Jugoslavije
U razgovoru za Bljesak.info otkriva kako je i njegov životni put, kao i obično u životu, krenuo sasvim slučajno. Kao student u Zagrebu bio je dosta aktivan u zajednici mladih „MI“ koja je izdavala i još uvijek izdaje list katoličke mladeži „MI“. Jedno je vrijeme, kako sam potvrđuje, bio i mladi nadobudni novinar koji je mislio kako će srušiti komunizam.
„Nisam se ničega bojao i išao sam glavom kroz zid iako su me mnogi pametni ljudi (uglavnom svećenici, nap. a.) upozoravali da malo ohladim. Najviše sam pisao o zlodjelima komunista u Posušju, njihovim nevjerojatno glupim radnjama, učenju ćirilice u prvom razredu osnovne škole kao prvom pismu u općini koja je 100 % hrvatska, o promjeni imena ulica kada su brisali ulice fratara i hajduka (a najinteresantnije je to da su pod hajducima smatrali kralja Tomislava, kralja Ostoju itd.), o krađi novaca za spomenik fra Grgi Martiću i brojne druge teme“, riječi su kojima Slavo Mandurić započinje svoju životnu priču.
Međutim, njegovo je najhrabrije djelo svakako bilo otvoriti temu širokobrijeških fratara koje su partizani mučki pobili 1945. godine. Pronašao je grobnicu u Zagvozdu i čovjeka koji ih je pokapao te u čijoj kući su ubijani, a onda i javno objavio imena najodgovornijih ljudi za taj svirepi zločin. Vrlo je brzo postao tražena osoba kojoj su nudili stalni posao u Glasu Koncila i Našim Ognjištima, a lokalni komunistički vlastodršci ga pozivali da dođe iz Zagreba na saslušanje u rodno Posušje.
„Hrabro se odazivam i još hrabrije odgovaram na glupa pitanja komunističke perjanice koja i danas vrlo visoko kotira u obrazovnim strukturama našega društva“, ističe naš sugovornik koji tijekom tih burnih dana pred slom Jugoslavije dobiva poziv iz Rima da određeno vrijeme zamijeni upravitelja hrvatskog hodočasničkog doma „Domus Croata“ u Rimu. Sve mu se, kako kaže, posložilo kao u američkim filmovima.
„Odlazim u Rim, ponajprije u miru spremiti zadnji i najteži ispit na studiju agronomije. Za vrijeme mog podužeg boravka u Rimu dobro sam prožvakao tri debele knjige o bolestima domaćih životinja, ali sam i dobro naučio promet u Rimu i ne pomišljajući kako bi jednoga dana upravo ja mogao biti vodič u Vječnome Gradu“, kazuje Slavo Mandurić u razgovoru za Bljesak.info.
Agronom koji je za pola godine postao vodič
Iako je njegova jedina želja bila studij agronomije, „čovjek snuje a Bog određuje“ i kod našega se sugovornika upravo to dogodilo. Kako je bilo vrijeme umiruće Jugoslavije i nije bilo puno turističkih vodiča, a posebice za Rim, na nagovor prijatelja odveo je jednu skupinu. Zahvaljujući zadovoljstvu prve skupine, ubrzo je odveo i drugu, onda treću i tako redom pa je tada mladi agronom za pola godine postao vodič za Rim i to traje sve do danas.
„Vodio sam skupine i pojedince iz svih krajeva gdje žive Hrvati od Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Austrije, Švicarske, Mađarske, Kanade, SAD, Rumunjske pa sve do Australije. Do sada sam vodio preko šesto skupina u zadnjih trideset godina. Malo mi je uvijek krivo što nikada nisam vodio organizirano nikoga iz Širokog Brijega i Ljubuškog“, ističe naš sugovornik i objašnjava kako je pokrenuo svoju hodočasničko-putničku agenciju.
„Budući da sam se sam kroz život probijao i školovao radeći sve i svašta, bez biranja, nisam mogao sebi priuštiti i puno manje stvari a kamoli svoju putničku agenciju pa sam bio primoran raditi za druge. No, prije osam godina uspio sam pokrenuti svoju hodočasničko-putničku agenciju KRALJICA MIRA u Zagrebu i evo, hvala Bogu, uspješno radim“, dodaje Slavo Mandurić u razgovoru za Bljesak.info.
U službenom opisu njegove agencije stoji kako je tijekom gotovo trideset godina rada kao vodič uočio veliku prazninu u kvaliteti ponude mnogih destinacija, prije svega onih koje su usko vezane uz Crkvu i vjeru općenito, pa je svojim radom nastojao ponudu popuniti i upotpuniti novim sadržajem.
„Prepoznao sam prazninu u tzv. vjerskom turizmu iako ta riječ nije primjerena, ali se tako najčešće govori. Ta praznina još uvijek nije do kraja popunjena i tu sigurno za ozbiljne ljude ima još puno prostora. Naime, kod nas je Hrvata taj vjerski program putovanja još uvijek nešto nevažno i marginalizirano. Uostalom, rijetko možemo u javnosti čuti neke najave događanja vjerskog sadržaja, bez obzira što su najbrojnija i najmasovnija, dok su neki drugi događaji tema svih medija poput žalosne parade ponosa, kojekakvih glupih događaja koje nazivaju kulturnima ili nastupa trećerazrednih pjevača“, smatra naš sugovornik.
Međugorje vodi svatko i bez ikakve kontrole
Kao čovjek s bogatim turističkim iskustvom smatra kako je velika greška i promašaj kada katolike po hodočašćima vode, kako ih sam naziva, razni bezvjerci, agnostici i veliki protivnici Katoličke crkve i samoga Pape. Najzanimljiviji primjer kojim potvrđuje svoju tezu nalazi u rodnome Posušju.
„U mome Posušju već godinama maturante vode neki ljudi čudnog imena. Tako se iz godine u godinu ponavlja ista scena da maturante, koji su većinom članovi FRAME (Franjevačka mladež, nap. a.) kod sv. Ante Padovanskog u Padovu vodi musliman koji im ne dozvoljava u autobusu imati zastavu hrvatskog naroda ili slušati Thompsona uz objašnjenje kako su to nacionalističke pjesme. Ili, s druge strane, bilo je slučajeva da vodiči na maturalnim putovanjima uporno uče djecu iz Posušja kako ne smiju navijati za Hrvatsku jer oni žive u BiH“, naglašava Mandurić uz tvrdnju kako ima onih profesora koji u tome ne vide ništa sporno i dodaje kako, držeći se kršćanskih načela, na putovanjima koje organizira vodi brigu o svakom čovjeku bez obzira o kome se radilo.
Međugorje kao jedno od najpoznatijih rimokatoličkih hodočasničkih odredišta na svijetu za našega je sugovornika još uvijek neosvojena destinacija. Samo ime njegove agencije „Kraljica Mira“ otkriva kako mu je, uz Rim, Međugorje bilo glavni prioritet kada je počinjao.
„Razne okolnosti, a najviše bezakonje, mi ne dozvoljavaju tu napraviti veliki iskorak. Nažalost, Međugorje vodi svatko i bez ikakve kontrole i to je njegov glavni problem. Tu postoje brojni prevaranti, krivovjerci pa čak i neprijatelji i Gospe i Crkve, ali unosna zarada je ipak prioritet. Iako više puta godišnje dovodim hodočasničke skupine u Međugorje, taj broj još uvijek ni blizu onoga kojeg bi realno gledajući mogao dovoditi. Naravno, glavni je razlog cijena jer legalno radim, uredno plaćam porez, autocestu, dva vozača itd…“, objašnjava Mandurić u razgovoru za Bljesak.info.
Uz Međugorje, dodaje naš sugovornik, svoje putnike obvezno dovede u Široki Brijeg da opširno čuju priču o crkvi, pobijenim fratrima, gimnaziji, galeriji itd. Također, Mostar je nezaobilazna destinacija, a vrlo često posjeti i Posušje, Tomislavgrad ili Ramu.
Hercegovci sve češće putuju, ali biraju loša vodstva
Rim, kao najposjećeniji grad na svijetu, naglašava naš sugovornik, bio je i ostat će posebnost njegove agencije. Naime, do sada je samo u Rim odveo preko petsto različitih skupina.
„Rim je vječni grad i on je uvijek privlačan za sve i vjernike i one druge jer je temelj i povijesti, umjetnosti, arhitekture, općenito kulture a za nas katolike, naravno, središnje mjesto gdje stoluje Kristov namjesnik na zemlji – Papa. Kada se Rim upozna onda je sve drugo gotovo nebitno i tek tada vidite koliko su drugi gradovi siromašniji, poput Pariza, Londona, Beča, Praga ili Budimpešte“, naglašava Mandurić i otkriva koliko zapravo Hercegovci putuju.
„Mi koji smo rođeni u Hercegovini nismo imali tu kulturu putovanja jer smo se morali boriti za život. Većina naših ljudi i generacija nosila je težak a često i pretežak teret komunizma boreći se za goli život i radeći najčešće loše i slabo plaćene poslove. Danas se situacija promijenila i dosta ljudi putuje organizirano, ali me često žalosti kako biraju loše vodstvo i lošu organizaciju tako da se putovanja pretvaraju u teške agonije, pljačke i mrcvarenja“, smatra Mandurić.
Na koncu razgovora otkriva kako ga u ovome poslu, nakon toliko godina i toliko različitih skupina i posjećenih destinacija, drži zadovoljstvo ljudi koji su mu najveća reklama.
„Nije rijedak slučaj da su ljudi i po desetak puta sa mnom putovali. Nisam izgubio volju jer smatram da imam znanje koje ljudi rado čuju a posebno kada su u pitanju vjerska i nacionalna pitanja. Mi u Hercegovini često čujemo kako smo dobri Hrvati i dobri katolici, ali sam 100 % siguran kako o svojoj vjeri i svojoj povijesti malo znamo“, zaključio je Slavko Mandurić.
Ivan Kraljević / Bljesak.info
