U 2016. cijepljeno svega 43 posto djece, hoće li epidemije krenuti iz ZHŽ-a?

Specijalist infektologije Klinike za infektivne bolesti SKB-a Mostar i predsjednik Stručnog savjetodavnoga tijela Federalnog ministarstva zdravstva za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti prof. dr. sc. Jurica Arapović govorio je za Vecernji.ba o trendu (ne)cijepljenja djece.

Profesore Arapoviću, protiv kojih bolesti je zakonski obvezno cijepljenje u našoj zemlji i kakva je situacija što se tiče opće procijepljenosti populacije?

U FBiH cijepljenje je obvezno i kalendar cijepljenja obuhvaća deset zaraznih bolesti – tuberkulozu (sušica), hepatitis B (žutica), difteriju, pertusis (hripavac, veliki kašalj), tetanus, bolesti prouzročene hemofilusom influence tipa B, morbile (ospice), rubeolu i parotitis (zaušnjake). Osnovni cilj programa je, uz visoku procijepljenost, održavati nisku pojavnost oboljenja protiv kojih se cijepi, kao i održati status zemlje “slobodne od poliomijelitisa”. Zavod za javno zdravstvo FBiH, u koordinaciji sa županijskim zavodima za javno zdravstvo, odgovoran je za nadzor i evaluaciju provedbe te posebne mjere prevencije i kontrole zaraznih bolesti. Obuhvat imunizacijom protiv morbila, rubeole i parotitisa (MMR) u FBiH u 2013. iznosio je oko 87% te je bio niži od ciljane vrijednosti obuhvata, koji u slučaju MRP cjepiva iznosi 95%. U 2013. pokrivenost iznad 95% zabilježena je u Bosansko-podrinjskoj i Hercegbosanskoj županiji. Najniži obuhvat bio je zabilježen u Posavskoj županiji i iznosio je 69,1%. Obuhvat imunizacijom u našoj zemlji počeo je strmoglavo padati posljednjih nekoliko godina i u 2016. za FBiH je prosječno iznosio 64%. Od deset županija, koliko ih ima Federacija, najniži obuhvat imunizacijom zabilježen je u susjednoj Zapadnohercegovačkoj županiji i iznosi 43% i Sarajevskoj županiji – 47%.

Budući da ste specijalist infektologije, dosta ste u kontaktu s djecom i roditeljima. Što roditelji najčešće navode kao razlog necijepljenja ili odgađanja cijepljenja svoje djece?

U načelu, puno je razloga. Jedan od najvažnijih je sumnja u kvalitetu cjepiva i nuspojave koje njegova primjena može dati. Međutim, nekada liječnik treba odvojiti izvjesno vrijeme za razgovor s roditeljima i otkloniti moguće sumnje argumentiranim medicinskim dokazima te na takav način širiti dobru medicinsku praksu i nastojati pridonijeti općem zdravlju pučanstva. U našem obliku organizacije zdravstva glavnu ulogu u cijepljenju imaju pedijatri i pedijatrijske sestre/tehničari. Stoga, edukacija pedijatrijskog kadra i roditelja svakako je najbitniji čimbenik u povećanju cijepnog obuhvata, odnosno procijepljenosti pučanstva.

Prijeti li nam epidemija zaraznih bolesti koje se mogu prevenirati cijepljenjem?

Uzimajući u obzir da su najzaraznije bolesti sa širokim epidemiološkim značenjem uglavnom virusne osipne bolesti, s ovakvom procijepljenosti na federalnoj razini ispod 70%, možemo očekivati skoru epidemiju širokih razmjera koja će se bilježiti podjednakom učestalosti u svim županijama FBiH. To bi značilo veliki pobol, prije svega, djece, ali i odraslih koji nisu proveli odgovarajuće cijepljenje. Pod tim posebno naglašavam veliki rizik od epidemije ospica, zaušnjaka i rubeole.

Na osobito lošem glasu je MMR cjepivo te se sve manje djece cijepi protiv morbila (ospica ili malih boginja). Postoje li u našoj državi neka “žarišta” te bolesti? – Ako je cijepni obuhvat iznad 95%, u pravilu se ne mogu javljati epidemije navedenih bolesti. Moram naglasiti da već godinama baštinimo tzv. kolektivnu imunost, prvenstveno zahvaljujući cijepnom obuhvatu koji je provođen godinama u BiH. Za vašu informaciju, od 2009. do 2013. bilo je 10-20 prijavljenih slučajeva godišnje, što je tolerantno s obzirom na to da obuhvat imunizacije nije bio iznad 95%, kako preporučuju Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) i nadležne ustanove koje vode nadzor cijepljenja u FBiH. U 2014. i 2015. zabilježeno je nekoliko tisuća slučajeva oboljelih od ospica, od toga najviše u Tuzlanskoj i Sarajevskoj županiji.

Prema tadašnjoj definiciji SZO-a, FBiH je postala zemlja endemske transmisije. Epidemija morbila, koja je započela u veljači 2014. godine, imala je svoj nastavak i u 2015. Od početka izbijanja epidemije, 2014./2015. godinu, registrirane su ukupno 5103 oboljele osobe. Nažalost, ništa nismo naučili iz takve epidemije, kada je utvrđeno da više od 85% oboljelih nije bilo cijepljeno ili im je cijepni status bio nepoznat. Navedena epidemija nije se “prelila” na 2016. godinu, ali trenutačno znatno veći broj pučanstva obolijeva od ospica te za Federaciju BiH prosječno iznosi 10 zaraženih na 100.000 stanovnika.

Dakle, uzimajući u obzir lošu procijepljenost u Federaciji BiH, samo je pitanje vremena kada će se opet epidemija pojaviti i poprimiti široke razmjere. Pogodni trenuci za to su svakako hladnija razdoblja godine kada se djeca vrate u škole i vrtiće jer je boravak u kolektivima pogodan za brži prijenos bolesti. Uz to, moramo biti svjesni ne samo epidemije ospica već i drugih zaraznih bolesti, poput rubeole i zaušnjaka, a da ne spominjem difteriju koja je praktički zaboravljena bolest, međutim, znamo da je aktivna na područjima bivšeg Sovjetskog saveza.

Nas odrasle sama riječ ospice ne zabrinjava previše, no u Europi postoji dovoljno smrtnih slučajeva koji govore suprotno. Koliko su zaista opasne komplikacije te bolesti?

Nas odrasle ne zabrinjava jer smo propisno cijepljeni. No, treba znati da će u slučaju epidemije znatan broj i odrasle populacije oboljeti s obzirom na to da s vremenom imunost slabi. Spomenute zarazne bolesti nisu samo problem u našoj zemlji već i u drugim europskim zemljama. Zbog neodgovarajuće imunizacije, bilježe se epidemije širokih razmjera od kojih bih istaknuo epidemiju koja je počela krajem prošle godine u Rumunjskoj, gdje je zabilježeno više od 25 smrtnih slučajeva, kao i epidemija morbila u Italiji u sklopu koje su također zabilježeni smrtni slučajevi. Za istaknuti je svakako i činjenica da je spomenuta epidemija morbila u Italiji aktualizirala promjenu zakona i uvođenje obveznog cijepljenja i docjepljivanja pučanstva u toj zemlji.

Kako komentirate navode u mnogobrojnim medijima koji sugeriraju da cjepiva koja dajemo našoj djeci nisu dovoljno ispitana te da sadrže mnoge štetne supstancije?

Kada su u pitanju kontroverze u pogledu cijepljenja, tada su svakako najistaknutije one vezane uz cjepiva koja sadrže žive oslabljene (atenuirane) uzročnike. Sa znanstveno-medicinske strane, kontroverzi nema. Kada su u pitanju supstancije koje su bile pod povećalom raznih anticijepnih pokreta, ni živa ni aluminij, koji su u zanemarivim količinama prisutni isključivo kao konzervans, ne mogu narušiti zdravlje ljudskog organizma. Primjerice, puno veće koncentracije žive nalaze se u jednom obroku tune nego u cjepivima koja primi odrasla osoba. Ovom prilikom ističem kako ni jedno cjepivo koja primaju naša djeca ne sadrži navedene supstancije.

Kakav je stav znanstvene zajednice vezano uz velike kontroverze koje je izazvao jedan članak prije gotovo 20 godina, a u kojem je primjena MMR cjepiva povezana s povećanom pojavnosti autizma kod djece?

Mnogobrojne studije i metaanalize, kao i sama društva oboljelih od autizma, opovrgnuli su kontroverzno istraživanje u obliku opservacijske studije od 12 bolesnika oboljelih od autizma. Nakon toga spomenuti članak je povučen iz prestižnog medicinskog časopisa “Lancet”, a njegov autor izgubio je dozvolu za rad u medicinskoj struci od britanskog udruženja liječnika. Razlog tomu je beskrajna i nesaglediva šteta koju je taj članak nanio medicini i čovječanstvu. Važno je napomenuti kako su neke države, vođene tezama navedenog članka, iz svog nacionalnog programa ukinule cijepljenje protiv nekih zaraznih bolesti. Nakon toga pokazano je da je učestalost autizma veća unatoč necijepljenju djece. Međutim, kada su bili zahvaćeni velikim epidemijama zaraznih bolesti, opet su aktualizirali važnost cijepljenja u prevenciji zaraznih bolesti.

Što su očekivane i najčešće nuspojave primjene cjepiva te jesu li opasne za život i zdravlje djece?

Cjepivo je po svojoj klasifikaciji i definiciji lijek te kao svaki lijek može imati neželjene reakcije. U pravilu, aktualna cjepiva nose izrazito malen rizik od teških nuspojava. Nuspojave koje se evidentiraju kod pedijatra su blaži oblici, poput blage lokalne reakcije koje se prezentiraju kao oteklina, crvenilo i bol na mjestu aplikacije te blažim oblicima vrućice kao imunološkog odgovora na antigene cjepiva. Te neželjene reakcije su kratkotrajne i prolazne, ali s imunološkog stajališta poželjne jer su indikator povoljnog imunološkog odgovora. Od nešto težih komplikacija treba spomenuti pojavu blažeg (abortivnog) oblika bolesti, primjerice pojave osipa nakon primjene MMR cjepiva, što uglavnom rezultira vrlo blagom kliničkom slikom te bolesti bez drugih popratnih komplikacija. U vrlo rijetkim slučajevima mogu se zabilježiti slučajevi meningitisa, koji u pravilu imaju povoljnu prognozu bez neuroloških posljedica te su u višestruko manjem broju prisutni nego što ih bilježimo u epidemijama kada se manifestna bolest pojavljuje učestalije i s teškim komplikacijama. Htio bih napomenuti da u odnosu na cjepiva koja su se koristila prije 10 do 20 godina, današnja sadrže i do 10 puta manje antigena po dozi cjepiva pa se mnogo bolje podnose.

Postoje li kontraindikacije za cijepljenje i, ako postoje, tko se ne smije cijepiti?

Postoje apsolutne i relativne kontraindikacije za primjenu cjepiva. Relativne su uglavnom prolazne, a uključuju vrućicu iznad 38 °C, akutnu infektivnu bolest i slično. Apsolutna kontraindikacija za primjenu cjepiva je preosjetljivost na komponente cjepiva, razni oblici imunonedostatnosti, bilo da su urođene ili stečene, te teške progresivne neurološke bolesti. Takvih slučajeva među populacijom ne bi trebalo biti više od 3 do 4%, stoga ciljana obuhvatnost iznad 95% nije nedostižna, već je u cijelosti realna i u krajnjoj liniji svrsishodna.

Kako zaštititi one koji se ne smiju cijepiti?

U programu cijepljenja najvažnije je obuhvatiti maksimalan broj ljudi u zajednici. Ako izuzmemo one koji se po pravilima struke ne bi smjeli cijepiti, tada cijepnim obuhvatom iznad 95% štitimo i one koji nisu primili cjepivo iz opravdanih medicinskih razloga. Na taj način stječe se kolektivna imunost populacije te je pojavnost epidemije gotovo nemoguća.

Imate li savjet za današnje roditelje?

Cijeneći obrazovni status današnjih roditelja i dostupnost informacija preko raznih medija, moj savjet bi bio da kritički sagledavaju takve informacije te slušaju razum i povijesno iskustvo dobrobiti cijepljenja. Kao znanstvenik, sveučilišni nastavnik i roditelj, duboko sam uvjeren u činjenicu da je sustavna imunizacija najveće dostignuće moderne medicine. Ako me osobno pitate, i da zakonom zabrane cijepljenje, ja bih našao načina za cijepiti sebe i svoje najmilije.

Marija Medić Bošnjak / Vecernji.ba